Pitanje
Šta Biblija kaže o braku?
Odgovor
Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer Biblija nigdje jasno ne tvrdi u kojoj tački Bog smatra da je neki par u braku. Postoje tri zajednička gledišta: 1) Bog smatra da je neko u braku onda kad su legalno vjenčani. 2) Par je vjenčan u Božijim očima kad su obavili neku vrstu formalne ceremonije vjenčanja. 3) Bog smatra da je par u braku od momenta kad se brak konzumirao seksualnim činom. Hajde da pogledamo sva tri stajališta i vidimo koje “za” i “protiv” svako od njih ima.
1) Bog smatra da je neko u braku onda kad su legalno vjenčani. Ono što se obično citira iz Pisma, kako bi se potkrijepila ova tvrdnja, su stihovi koji govore o podložnosti vlasti (Rimljanima 13:1-7; 1.Petrova 2:17). Argument koji se ovdje uzima je da vlada zahtijeva određeni “papir” koji treba da se ostvari kako bi se brak uzeo u obzir, a par treba da se podloži svakom procesu koji vlada traži. To je definitivno biblijski pogled, da se par podloži vlasti, onoliko koliko ti zahtjevi nisu u kontradiktornosti sa Božijom Riječi i ako su razumni. Rimljanima 13:1-2 nam govori: “Neka se svatko pokorava višim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga. I one koje postoje, od Boga su uspostavljene. Zato onaj koji se suprotstavlja vlasti protivi se odredbi Božjoj. A koji joj se protive, navući će sami na se osudu.”
Postoje neke “rupe” i potencijalni problem vezano za ovaj pogled. Prvo, postojali su brakovi i prije nego što je ikakva vlastodržavna ustanova uspostavljena. Hijade godina, ljudi su se vjenčavali bez takve stvari kao što je vjenčani list. Drugo, čak i danas, postoje neke zemlje koje nemaju uspostavljen zakon o vjenčanju i/ili nikakav legalni zahtjev kako bi se uspostavio brak. Kao primjer, postoje zemlje koje traže da se vjenčanje održi u Katoličkoj crkvi, prema Katoličkim učenjima i od strane Katoličkog sveštenika. Očito, za one koji se ne slažu sa učenjima Katoličke crkve i Katoličkog razumijevanja braka kao sakramenta, bilo bi nebiblijski podložiti se obavezi da se vjenča u Katoličkoj crkvi.
2) Par je vjenčan u Božijim očima kad su obavili neku vrstu formalne ceremonije vjenčanja. Slično tome – u mnogim zemljama – otac predaje ćerku na vjenčanju, a neki to povezuju sa Božijim dovođenjem Eve Adamu (Postanak 2:22), kao Njegovim nadgledanjem prve bračne “ceremonije”. U 2. poglavlju Ivanovog Evanđelja Isus je pristustvovao obredu vjenčanja. On ne bi bio na takvoj ceremoniji da nije odobravao ono što se dešava. Njegovo prisustvo na vjenčanju ne pokazuje bez pogovora da Bog zahtijeva obred, ali sigurno pokazuje da je vjenčanje prihvatljivo u Božijim očima. Skoro svaka kultura u historiji čovječanstva je imala neku vrstu formalne ceremonje vjenčanja. U svakoj kulturi postoji događaj, djelo, savez ili proklamacija koji su određeni kao potvrđenje da su muškarac i žena vjenčani.
3) Bog smatra da je par u braku od momenta kad se brak konzumirao seksualnim činom. Postoji teorija da ako bilo koji čovjek i žena imaju seks, Bog smatra da su oni u braku. Ovakav pogled nema biblijski prizvuk. Osnova za ovaj argument je činjenica da je seksualni čin između muža i žene krajnje ispunjenje principa “jednog tijela” (Postanak 2:24; Matej 19:5; Efežanima 5:31). U ovom smislu, seksualni čin je krajnji “pečat” na bračni zavjet. Kako god, ako je par legalno i cermonijom vjenčan, ali iz nekog razloga nije u stanju da ima seksualni odnos, i dalje se smatra da je u braku.
Nije biblijski da se par koji je imao seksualni odnos – ali koji ne uzima u obzir bilo koji od drugih aspekata bračnog saveza – smatra vjenčanim. Dijelovi Pisma, kao što je 1. Korinćanima 7:2, pokazuju da je seks prije braka nemoral. Ako seksualni čin prouzrokuje da se par smatra vjenčanim, onda se to ne bi smatralo nemoralom, pošto bi se gledalo na to kao da su oni u braku od momenta kad su imali seks. Ne postoji apsolutno nikakva biblijska osnova za tvrdnju da je neko vjenčan nakon seksualnog čina, jer bi se u time izjavljivalo da bi svaki sljedeći seksualni odnosi bili moralni i da bi proslavljali Boga.
Dakle, šta predstavlja brak u Božijim očima? Izgleda da bi trebalo biti vođen sljedećim principima: 1) Ako su zahtjevi razumni i nisu protiv Biblije, par bi trebalo da traži formalno vjenčanje ustanovljeno zakonom. 2) Par bi trebalod slijedi kulturološku i porodičnu praksu koja je tipična kako bi se taj par ozvaničio kao “vjenčan”. 3) Ako je moguće, trebalo bi da konzumiraju brak seksualno, ispunjavajući fizički aspekt principa “jednog tijela”.
Šta ako jedno ili više od ovih principa nije ispunjeno? Da li par i dalje važi kao vjenčan u Božijim očima? Na kraju krajeva, to je između njih i Boga. On zna naša srca (1. Ivanova 3:20). On zna raziku između pravog bračnog saveza i pokušaja da se opravda seksualna nemoralnost.
English
Šta Biblija kaže o braku?
