Pitanje
Da li Biblija poziva kršćane da brane vjeru/raspravljaju se zbog vjere?
Odgovor
Stih koji je primjer za podržavanje apologetike (odbrane kršćanske vjere) je 1. Petrova 3:15, koji kaže da vjernici treba odbrane "nadu koja je u njima". Jedini način da se ovo djelotvorno učini je da se prouče razlozi zašto vjerujemo to što vjerujemo. To će nas pripremiti da "obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu", kako je Pavle rekao da bismo trebali (2. Korinćanima 10:5). On je radio ono što je propovijedao; ustvari, odbrana vjere je bila njegova redovna aktivnost (Filipljanima 1:7). U istom odlomku ukazuje na apologetiku kao na aspekt svoje misije (16. stih). Pavle također navodi apologetiku kao jedan od uslova za crkveno vođstvo u Titu 1:9. Juda, Isusov apostol, je napisao: "Kako mi je veoma na srcu, da vam pišem o našemu općemu spasenju, smatrao sam potrebnim opomenuti vas pismom, da se borite za vjeru, koja je jedanput zauvijek predana svetima" (3. stih)
Gdje su apostoli dobili takve zamisli? Od samog Učitelja. Isus je bio svoja sopstvena apologetika, pošto je često tvrdio da treba da vjerujemo u Njega radi dokaza koje je dao (Ivan 2:23; 10:25; 10:38; 14:29). Ustvari, cijela Biblija je puna božanskih čuda koja potvrđuju šta Bog želi da vjerujemo (Izlazak 4:1-8; 1. kraljevima 18:36-39; Djela 2:22-43; Hebrejima 2:3-4; 2. Korinćanima 12:12). Ljudi s pravom odbijaju da vjeruju u nešto ako nemaju dokaze za to. Pošto je Bog stvorio ljude kao razumna bića, ne bi trebalo da budemo iznenađeni kada od nas očekuje da razumno živimo. Kako je Norman Geisler rekao: "Ovo ne znači da tu nema mjesta za vjeru. Ali Bog želi da učinimo taj korak vjere u svjetlu dokaza, a ne da tapkamo u mraku ".
Oni koji se suprostavljaju ovim jasnim biblijskim naučavanjima i primjerima mogu da kažu: "Riječ Božija ne treba da se brani!" Ali koja od svjetskih spisa su Riječ Božija? Čim neko odgovori na to pitanje, on je ušao u apologetiku. Neko tvrdi da nam ljudski razum ne može reći ništa o Bogu – ali sama ta izjava je "razumna" tvrdnja o Njemu. Ako ona to nije, onda ne postoji razlog da vjerujemo u nju. Jedna od omiljenih izjava je: "Ako neko može da te nagovori na kršćanstvo, onda može da te i odgovori od njega". Zašto ovo predstavlja neki problem? Zar nije sam Pavle dao mjerilo (uskrsnuće) po kojem bi kršćanstvo trebalo da se prihvati ili odbije, u 1. Korinćanima 15? Samo pogrešno postavljena pobožnost može da da negativan odgovor.
Ništa od ovoga ne govori da apologetika, sama po sebi, odvojeno od uticaja Duha Svetog, može da dovede nekoga do spašavajuće vjere. To stvara lažnu dilemu u umovima mnogih. Ali to ne treba da bude pitanje "Duha naspram logike". Zašto ne bismo imali oboje? Duh Sveti mora da pokrene nekoga do mjesta vjerovanja, ali to kako On to postiže je na Njemu. U nekim životima Bog koristi nevolje; drugi imaju neko emotivno iskustvo; kod trećih upotrebljava razum. On može da upotrijebi koji god način želi. Nama je, međutim, zapovijeđeno da koristimo apologetiku na onoliko načina i mjesta, na koliko nam je rečeno da propovijedamo Evanđelje.
English
Da li Biblija poziva kršćane da brane vjeru/raspravljaju se zbog vjere?
