Pitanje
Da li je (cezacionizam) teorija o prestanku darova čudesa biblijska?
Odgovor
Cezacionizam je gledište da su “darovi čudesa” jezika i iscjeljenja prestali – da je kraj apostolskog perioda donio prestanak čudesa koji su bili povezani sa tim periodom. Većina sezacionista vjeruje da, iako Bog još uvijek može i čini čudesa danas, Duh Sveti više ne koristi pojedince koji bi izvodili ove čudesne znakove.
Biblijski zapis pokazuje da su se čudesa pojavila tokom određenih perioda radi posebne svrhe dokazivanja nove poruke od Boga. Mojsije je mogao da izvodi čuda kako bi potvrdio svoju službu pred Faraonom (Izlazak 4:1-8). Iliji je dato da čini čudesa kako bi potvrdio svoju službu pred Ahabom (1. Kraljevima 17:1; 18:24). Apostolima su data čuda kako bi potvrdili svoju službu pred Izraelom (Djela 4:10, 16).
Isusova služba je također bila obilježena čudima, koja apostol Ivan naziva “znakovima” (Ivan 2:11). Njegova poenta je da su čudesa bila dokaz autentičnosti Isusove poruke.
Nakon Isusovog uskrsnuća, kako je crkva bila ustanovljena i napisan Novi zavjet, apostolic su pokazivali “znakove” kao što su govorenje u jezicima i sila iscjeljenja. “Stoga su jezici za znak ne onima koji vjeruju, nego onima koji ne vjeruju” (1. Korinćanima 14:22, stih koji jasno kaže da za taj dar nije nikada bila namjera da pouči crkvu).
Apostol Pavle je predvidio da će darovi jezika prestati (1. Korinćanima 13:8). Ovdje je šest znakova da su već prestali:
1) Apostoli, kroz koje je dar jezika došao, su bili jedinstveni u historiji crkve. Jednom kada je njihova služba bila ispunjena, potreba za potvrđujućim znakovima je prestala da postoji.
2) Darovi čudesa (ili znakovi) se spominju samo u ranijim poslanicama, kao što je 1. Korinćanima. Kasnije knjige, kao što su poslanice Efežanima i Rimljanima, sadrže detaljne odlomke o darovima Duha, ali darovi čudesa nisu spomenuti, iako se u Rimljanima ne spominje ni dar proroštva. Grčka riječ prevedena kao “proroštvo” znači “izricati” i ne uključuje neophodno predviđanje budućnosti.
3) Dar govorenja u jezicima je bio znak za nevjerujući Izrael, da je Božije spasenje sada bilo dostupno drugim narodima. Vidi 1. Korinćanima 14:21-22 i Izaiju 28:11-12.
4) Dar govorenja u jezicima je bio niži dar od prorokovanja (propovijedanja). Propovijedanje Božije Riječi izgrađuje vjernike, dok dar jezika ne. Vjernicima je rečeno da traže prorokovanje više nego dar jezika (1. Korinćanima 14:1-3).
5) Historija ukazuje na to da je dar govora u jezicima prestao. Kasniji crkveni oci, koji su došli nakon apostola, ga uopšte ne spominju. Drugi pisci kao što su Justin Mučenik, Origen, Zlatousti i Augustin, smatrali su dar jezika nečim što se desilo samo u najranijim danima Crkve.
6) Danasnja zapažanja potvrđuju da je dar govorenja u jezicima prestao. Ako je taj dar još uvijek dostupan, ne bi bilo potrebe da misionari idu u jezičke škole. Mogli bi putovati u bilo koju zemlju i govoriti tečno bilo koji jezik, kao što su apostolic mogli u drugom poglavlju Djela. Tako je i sa darom iscjeljenja – u Pismu vidimo da je ono bilo povezano sa Isusovom i apostolskom službom (Luka 9:1-2). Vidimo da kako se doba apostola približavalo kraju, iscjeljenja, kao i govor u jezicima su postali rjeđi. Apostol Pavle, koji je podigao Eutiha iz mrtvih (Djela 20:9-12), nije iscijelio Epafrodita (Filipljanima 2:25-27), Trofima (2. Timoteju 4:20), Timoteja (1. Timoteju 5:23), ili sebe samog (2. Korinćanima 12:7-9). Razlozi što Pavle “nije uspio da iscijeli” su 1) taj dar nikad nije bio namijenjen za to da svi kršćani budu dobro, nego da dokaže apostolstvo; i 2) autoritet apostola je bio dokazan, čime dalje činjenje čuda nije bilo neophodno.
Razlozi navedeni gore su dokaz cezationizma. Prema 1. Korinćanima 13:13-14:1, treba da “težimo za ljubavlju”, najvećem daru od svih. Ako želimo darove, trebalo bi da želimo da izgovaramo Riječ Božiju, kako bi se svi mogli izgrađivati.
English
Da li je (cezacionizam) teorija o prestanku darova čudesa biblijska?
