Pitanje
Može li čovjek živjeti bez Boga?
Odgovor
Suprotno tvrdnjama ateista i agnostika kroz vijekove, čovjek ne može živjeti bez Boga. Može fizički postojati bez spoznaje o Bogu, ali ne i bez činjenice da On postoji.
Kao Stvoritelj, Bog je proizveo ljudski život. Reći da čovjek može postojati bez Boga je kao i reći da sat može postojati bez časovničara, ili priča bez pisca. Mi dugujemo svoje živote Bogu, na čiju smo sliku sazdani (Postanak 1:27). Naše postojanje zavisi od Njega, bilo da smo Ga svjesni ili ne.
Kao Održavatelj, Bog neprekidno uliva život. (Psalam 104:10-32). On je život (Ivan 14:6) i cijelo stvorenje se drži silom Kristovom (Kološanima 1:17). Čak i oni koji odbiju Boga, primaju svoju potporu od Njega: “Koji pušta da njegovo sunce izlazi nad dobre i zle i koji daje da kiša pada na pravednike i grješnike” (Matej 5:45). Misliti da čovjek može živjeti bez Boga znači smatrati da suncokret može nastaviti da živi bez svjetla ili ruža bez vode.
Kao Spasitelj, Bog daje vječni život onima koji vjeruju. U Kristu je život, koji je svjetlo ljudima (Ivan 1:4). Isus je došao da mi možemo imati život “i to u izobilju” (Ivan 10:10). Svima koji vjeruju u Njega je obećana vječnost s Njim (Ivan 3:15-16). Da bi čovjek živio – zaista živio – mora poznavati Krista (Ivan 17:3).
Bez Boga, čovjek ima samo fizički život. Bog je upozorio Adama i Evu da će onog dana kad ga budu odbili “sigurno umrijeti” (Postanak 2:17). Kao što znamo, oni nisu poslušali, ali nisu fizički umrli taj dan; umrli su duhovno. Nešto unutar njih je umrlo – duhovni život koji su znali, zajedništvo sa Bogom, sloboda da uživaju s Njim, nevinost i čistota njihovih duša – sve je to nestalo.
Adam, koji je stvoren da živi sa Bogom i da ima zajedništvo s Njim, bio je proklet jednostavnim tjelesnim postojanjem. Ono za šta je Bog namjeravao da ide od praha prema slavi, sad je išlo od praha prema prahu. Kao i Adam, čovjek bez Boga danas još uvijek funkcioniše kao zemaljsko biće. Takva osoba može da izgleda sretno; na kraju krajeva, postoje radosti i užici u ovom životu. Ali čak i ova zadovoljstva se ne mogu primiti u potpunosti bez odnosa sa Bogom.
Neki koji odbiju Boga žive živote razonode i zabave. Njihove tjelesne težnje izgledaju kao da vode u bezbrizan i prijatan život. Biblija kaže da postoji određena mjera zadovoljstva života u grijehu (Hebreji 11:25). Problem je u tome da je to privremeno; život na ovom svijetu je kratak (Psalam 90:3-12). Prije ili kasnije, hedonista će, kao bludni sin iz priče, shvatiti da je svjetsko zadovoljstvo neodrživo (Luka 15:13-15).
Međutim, nisu svi koji odbiju Boga oni koji tragaju za ispraznim životom zadovoljstva. Postoje mnogi nespašeni ljudi koji žive disciplinovan, trezven život – čak sretan i ispunjen. Bibija nam iznosi određene moralne principe koji su od koristi svakome na ovom svijetu – vjernost, iskrenost, samokontrola, itd. Ali, opet, bez Boga, čovjek ima samo ovaj svijet. Provlačeći se glatko kroz ovaj život ne garantuje da smo spremni za onaj nakon smrti. Vidi priču o bogatom zemljoposjedniku u Luki 12:16-21 i Isusov razgovor sa bogatim (ali vrlo moralnim) mladićem, u Mateju 19:16-23.
Bez Boga, čovjek je neispunjen, čak i u svom ovozemaljskom životu. Čovjek nije u miru sa svojim bližnjim jer nije u miru sam sa sobom. Nemiran je unutar sebe jer nema mir sa Bogom. Traganje za zadovoljstvom radi zadovoljstva samog je znak unutrašnjeg nemira. Oni koji tragaju za užitkom su iznova i iznova otkrili kroz historiju da privremena razonoda vodi ka dubljem očaju. Uporan osjećaj da “nešto nije uredu” je teško otresti. Kralj Salomon se predao težnji za svim što ovaj svijet može ponuditi i zapisao je svoje zaključke u knjizi Propovjednika.
Salomon je otkrio da je znanje samo po sebi isprazno (Propovjednik 1:12-18). Shvatio je da su uživanje i bogatstvo isprazni (2:1-11), da je materijalizam ludost (2:12-23) i da je bogatstvo prolazno (6. poglavlje).
Salomon zaključuje da je život Božiji dar (3:12-13) i da je jedini mudar način da živimo ako se bojimo Boga: “Zaključnu riječ čujmo svi: ‘Boga se boj, i zapovijedi njegove drži!’ To vrijedi za svakoga; jer će svako djelo Bog iznijeti pred sud, sve skriveno, bilo dobro ili zlo” (12:13-14).
Drugim riječima, život je više od fizičke dimenzije. Isus ovo naglašava, kad kaže: “Čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi što dolazi iz Božjih usta” (Matej 4:4). Nije kruh (fizičko), nego Riječ Božija (duhovno) ono što nas održava u životu. Beskorisno je da tragamo unutar sebe kako bismo pronašli lijek za sve naše bijede. Čovjek može naći život i ispunjenje samo kad spozna Boga.
Bez Boga, čovječija sudbina je pakao. Čovjek bez Boga je duhovno mrtav; kad je njegov fizički život gotov, suočava se sa vječnim odvojenjem od Boga. U Isusovoj priči o bogatašu i Lazaru (Luka 16:19-31), bogataš uživa u obilju bez pomisli na Boga, dok se Lazar muči u životu, ali poznaje Boga. Nakon njihove smrti, obojica zaista shvate težinu odluka koje su napravili u životu. Bogataš shvata, prekasno, da postoji nešto više u životu osim sticanja bogatstva. U međuvremenu, Lazar je utješen u raju. Za oba čovjeka, kratak vijek zemaljskog života blijedi u poređenju sa vječnim stanjem njihovih duša.
Čovjek je unikatno stvorenje. Bog je stavio osjećaj vječnosti u naša srca (Propovjednik 3:11) i taj osjećaj bezvremenske sudbine može naći svoje ispunjenje samo u Bogu samom. English
Može li čovjek živjeti bez Boga?
