Pitanje
Koja je definicija grijeha?
Odgovor
Grijeh je opisan u Bibliji kao kršenje Božijeg zakona (1. Ivanova 3:4) i pobuna protiv Boga (Ponovljeni zakon 9:7; Jošua 1:18). Grijeh započinje sa Luciferom, vjerovatno najljepšim i najmoćnijim od svih anđela. Nezadovoljan svojim položajem, poželio je da bude viši od Boga i to je bio njegov pad, početak grijeha (Izaija 14:12-15). Preimenovan u Sotona, donio je grijeh ljudskom rodu u Edenskom vrtu, gdje je kušao Adama i Evu istim iskušenjem, “i vi ćete biti kao bogovi.” Postanak 3 opisuje njihovu pobunu protiv Boga i Njegove zapovijedi. Od tog vremena, grijeh se prenosi kroz sve generacije ljudskog roda i mi, Adamovi potomci, smo ga naslijedili od njega. Rimljanima 5:12 nam kaže da je kroz Adama grijeh ušao u svijet, tako da je smrt prenijeta na sve ljude, jer je “plaća grijeha smrt” (Rimljanima 6:23).
Kroz Adama, nerazdvojiva sklonost ka grijehu je ušla u ljudski rod i tako su ljudi postali grešni po prirodi. Kada je Adam zgriješio, njegova unutrašnja priroda je bila transformisana zbog njegovog grijeha pobune, donoseći mu duhovnu smrt i iskvarenost koja će se prenijeti na sve koji će doći poslije njega. Mi smo grešnici, ne zato što griješimo, nego mi griješimo zato što smo grešnici. Ova prenosna izopačenost je poznata kao nasljedni grijeh. Baš kao što nasljeđujemo fizičke karakteristike od svojih roditelja, naslijedili smo svoju grešnu prirodu Adama. Kralj David je oplakivao ovo stanje pale ljudske prirode u Psalmu 51:7: “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.”
Drugi tip grijeha je poznat kao pripisan grijeh. Korištena i u finansijkom i u pravnom smislu, grčka riječ, prevedena kao pripisan, znači “uzeti nešto što pripada nekom drugom i staviti ga na tuđi račun”. Prije nego što je dat Mojsijev zakon, grijeh nije bio pripisivan, iako su ljudi i dalje bili grešnici zbog nasljednog grijeha. Nakon što je Zakon dat, gresi počinjeni kao narušavanje Zakona su im bili pripisivani (uračunati). (Rimljani 5:13) Čak prije nego što je prestupanje zakona počelo da se uračunava ljudima, krajnja kazna za grijeh (smrt) je nastavljala da vlada (Rimljani 5:14). Svi ljudi, od Adama do Mojsija, su bili podložni smrti, ne zbog njihovih grešnih djela protiv Mojsijevog zakona (koji oni nisu imali), nego zbog svoje naslijeđene grešne prirode. Nakon Mojsija, ljudi su bili podložni smrti i zbog naslijeđenog grijeha od Adama i zbog grijeha koji im se računao zbog kršenja Božijeg zakona.
Bog je upotrijebio ovaj princip pripisivanja u korist ljudskog roda, kada je pripisao grijeh svih vjernika Isusu Kristu, koji je platio kaznu za grijeh – smrt – na križu. Pripisivanjem naših grijeha Isusu, Bog ga je tretirao kao da je On bio grešnik, iako On to nije bio, i dozvolio je da umre za grijehe cijelog svijeta (1. Ivanova 2:2). Važno je da shvatiti da je grijeh bio pripisan Njemu, ali da ga On nije naslijedio od Adama. Podnio je kaznu za grijeh, ali On nikada nije postao grešnik. Njegova čista i savršena priroda je bila nedodirnuta grijehom. Sa Njim se postupilo kao da je bio kriv za sve grijehe ikad počinjene od strane ljudske rase, čak iako sam nije počinio ni jedan. U zamjenu, Bog je pripisao Kristovu pravednost vjernicima i uračunao nam pravednost baš kao što je naše grijehe uračunao Isusu (2. Korinćanima 5:21).
Treći tip grijeha je lični grijeh, koji je nešto što svako ljudsko biće počini svaki dan. Zato što smo naslijedili grešnu prirodu od Adama, mi pravimo individualne lične grijehe – od na izgled nevinih misli, do ubistva. Oni koji nisu povjerovali u Isusa Krista moraju da plate kaznu za ove lične grijehe, kao i za one koje su naslijedili i koji su im pripisani. Međutim, vjernici su oslobođeni vječne kazne za grijeh – pakla i duhovne smrti – ali sada mi također imamo silu da odbijemo da griješimo. Sada možemo da izaberemo da li ćemo lično da griješimo, zato što imamo silu da se odupremo grijehu kroz Duha Svetog koji prebiva u nama, koji nas posvećuje i koji nam pokazuje kada smo zgriješili (Rimljanima 8:9-11). Jednom kada priznamo naše lične grijehe pred Bogom i zatražimo oproštenje za iste, obnovljeni smo za savršeni odnos i zajedništvo sa Njim. “Ako priznajemo svoje grijehe, veran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti” (1. Ivanova 1:9).
Mi smo osuđeni zbog sve tri vrste grijeha, naslijeđenog, pripisanog i ličnog. Jedina pravedna kazna za grijeh je smrt (Rimljanima 6:23), ne samo fizička, nego i vječna smrt (Otkrivenje 20:11-15). Na sreću, naslijeđeni, pripisani i lični grijeh su svi bili razapeti na Isusovom križu i sada vjerom u Njega kao Spasitelja “imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti” (Efežanima 1:7).
English
Koja je definicija grijeha?
