Pitanje
Šta se dešava sa bebama i malom djecom kad umru? Gdje u Biblij mogu da nađem da postoje godine kad se postaje odgovoran?
Odgovor
Često se u raspravi o dobu odgovornosti zaboravi na činjenicu da djeca, ma koliko da su mala, nisu „nevina“ – u smislu da su bezgrešna. Biblija nam govori da čak i ako bebe ili djeca nisu počinile nikakav lični grijeh, svi su ljudi, uključujući i bebe i djecu, krivi pred Bogom, zbog naslijeđenog grijeha koji ih čini krivim. Naslijeđeni grijeh je onaj koji nam je prenešen od naših roditelja. U Psalmu 51:7 David piše: “Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja.” David prepoznaje da je čak i u začeću bio grešnik. Veoma tužna činjenica da i bebe umiru pokazuje da su čak i one pod uticajem Adamovog grijeha, jer su fizička i duhovna smrt posljedice njegovog prvobitnog grijeha.
Svaka osoba, beba ili odrastao čovjek, stoji kriva pred Bogom; svaka osoba je povrijedila Njegovu svetost. Jedini način na koji Bog može u isto vrijeme biti pravedan i proglasiti nekog pravednim je ako ta osoba prihvati oproštenje po vjeri u Krista. On je jedini put. Ivan 14:6 bilježi Isusove riječi: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni”. Također, Petar tvrdi u Djelima 4:12: “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti”. Spasenje je individualni izbor.
Šta je sa bebama i malom djecom koja nikad nisu došla do tačke da naprave ovakav lični izbor? Doba u kojem se postaje odgovoran je koncept koji naučava da su oni koji umru prije nego što dođu do toga automatski spašeni, Božijom milošću. To je vjerovanje da Bog spašava sve one koji umru prije nego što mogu da se odluče za ili protiv Krista. Trinaest je neki uobičajeni broj godina u kojem počinje doba odgovornosti, bazirano na hebrejskom običaju da dijete postane odraslo kad napuni toliko godina. Međutim, Biblija nigdje direktno ne podržava stanovište da su trinaeste uvijek doba kad se postaje odgovoran. To radije varira od djeteta do djeteta. Jedno dijete doseže doba kad postaje odgovorno onda kad je sposobno da odluči da vjeruje ili ne vjeruje u Krista.
Sa ovim u umu, također treba uzeti u obzir sljedeće: Kristova žrtva je predstavljena kao dovoljna za cijelo čovječanstvo. 1. Ivanova 2:2 kaže da je Isus “žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta”. U ovom stihu jasno kaže da je Isusova smrt dovoljna za sve grijehe, ne samo za grijehe onih koji su mu izričito pristupili u vjeri. Činjenica da je Kristova smrt dovoljna za sve grijehe otvara mogućnost da Bog primjenjuje tu žrtvu kao platu za grijeh na one koji nikad nisu bili u mogućnosti da povjeruju.
Jedan odjeljak koji se izgleda odnosi na ovu temu više nego bilo koji drugi je 2. Samuelova 12:21-23. Kontekst ovih stihova je da je Kralj David počinio preljub sa Batšebom, što je rezultiralo trudnoćom. Prorok Natan je bio poslan od strane Boga da objavi Davidu da će radi njegovog grijeha Gospod da uzme dijete. David odgovara na to žalošću, plakanjem i molitvom za dijete. Ali kad ono umre, njegovo žalovanje prestaje. Davidove sluge se iznenade kad ovo čuju. Kažu mu: “Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!”. Davidov odgovor je: “Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao, jer sam mislio: Tko zna? Jahve će se možda smilovati na me i dijete će ostati živo! A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni!” Davidov odgovor nagovještava da su oni koji ne mogu vjerovati, sigurni u Gospodu. On kaže da će on otići k djetetu, ali da ne može vratiti dijete sebi. Također, što je isto tako važno, David djeluje ohrabreno u ovome svemu. Drugim riječima, kao da kaže da će vidjeti dijete ponovo (u nebu), iako ga ne može vratiti nazad.
Iako je moguće da Bog primjenjuje platu Kristove žrtve za grijeh na one koji ne mogu povjerovati, Biblija nam ne kaže specifično da On to radi. Stoga, to je tema o kojoj ne bi trebalo da budemo čvrstog stava ili dogmatični. To da Bog primjenjuje platu Kristove smrti na one koji ne mogu vjerovati djeluje u skladu sa Njegovom ljubavlju i milošću. Naše je mišljenje da On primjenjuje Kristovu iskupljujuću žrtvu na malu djecu i one koji su mentalno hendikepirani, jer oni nisu umno sposobni da razumiju svoju grešnu poziciju i potrebu za Spasiteljem, ali ponavljamo, ne možemo biti dogmatični u pogledu te teme. Mi smo sigurni u sljedeće: Bog je onaj koji ljubi, koji je svet, milostiv, pravedan i dobrostiv. Šta god da On radi, to je uvijek ispravno i dobro.
English
Šta se dešava sa bebama i malom djecom kad umru? Gdje u Biblij mogu da nađem da postoje godine kad se postaje odgovoran?
