Pitanje
Da li će postojati druga šansa za spasenje nakon smrti?
Odgovor
I dok je zamisao o drugoj šansi za spasenje privlačna, Biblija jasno kaže da je smrt kraj svih šansi. Hebrejima 9:27 nam kažu da umiremo i da se onda suočavamo sa sudom. Dakle, sve dok je osoba živa, ona ima drugu, treću, četvrtu, petu, itd. Šansu da prihvati Krista i bude spašena (Ivan 3:16; Rimljanima 10:9-10; Djela 16:31). Jednom kada umre, šansa više ne postoji. Zamisao o čistilištu, mjestu gdje ljudi idu nakon smrti da plate za svoje grijehe, nema biblijsku osnovu, nego je tradicija Rimokatoličke crkve.
Kako bismo razumjeli šta se dešava sa nevjernima nakon što umru, pogledaćemo Otkrivenje 20:11-15, gdje se opisuje sud velikog bijelog prijestolja. Ovdje se otvaraju knjige i “mrtvi bijahu suđeni po onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima”. Knjige sadrže sve misli i djela onih kojima se sudi, a mi znamo iz Rimljana 3:20 da “se djelima Zakona neće opravdati nijedan čovjek”. Stoga, svi kojima se sudi na osnovu njihovih djela i misli su osuđeni na pakao. Vjernicima u Kristu, sa druge strane, se ne sudi prema knjizi djela, nego se njihova imena nalaze zapisana u drugoj knjizi – “Jaganjčevoj knjizi života” (Otkrivenje 21:27). Ovo su oni koji su vjerovali u Gospoda Isusa, i samo će njima biti dopušteno da uđu u nebo.
Svako čije je ime napisano u Jaganjčevoj knjizi života je bilo izabrano “prije postanka svijeta” (Efežanima 1:4) Božijom suverenom spasonosnom milošću, da bude dio nevjeste Njegovog Sina, crkve Isusa Krista. Ovim ljudima nije potrebna “druga šansa”, jer je njihovo spasenje sigurno u Kristu. On ih je odabrao, spasio, i On će ih održati spašenim. Ništa ih ne može odvojiti od Krista (Rimljanima 8:39). Oni za koje je On umro će biti spašeni jer će se Isus pobrinuti za to. On je izjavio: “Sve što meni daje Otac, k meni će doći” (Ivan 6:37) i: “I ja im dajem život vječni, i neće propasti dovijeka, i nitko ih neće oteti iz moje ruke” (Ivan 10:28). Vjernicima nije potrebna druga šansa, jer je prva dovoljna.
Šta je sa onima koji ne vjeruju? Zar se ne bi oni pokajali i vjerovali ako bi im se dala druga šansa? Odgovor je ne, ne bi, jer im se srca ne mijenjaju samo zato što su umrli. Srca i umovi su im “u neprijateljstvu” sa Bogom i neće ga prihvatiti čak i kada ga vide licem u lice. To je očito u priči o bogatašu i Lazaru u Luki 16:19-31. Ako je ikad postojao neko ko bi trebalo da se pokaje kada mu je bila data druga šansa da jasno vidi istinu, to je bio taj bogataš. Ali iako se mučio u paklu, jedino što je tražio od Abrahama je bilo da pošalje Lazara nazad na zemlju, da upozori njegovu braću, tako da oni ne bi trpili istu sudbinu. Nije postojalo pokajanje u njegovom srcu, nego samo žaljenje radi toga gdje se našao. Abrahamov odgovor je sve rekao: “Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće vjerovati da tko ustane i od mrtvih” (Luka 16:31). Ovdje vidimo da su svjedoci iz Pisma dovoljni za spasenje onih koji povjeruju, i nijedno drugo otkrivenje ga neće donijeti onima koji ne vjeruju. Druga, treća ili četvrta šansa neće biti dovoljna da kameno srce promijeni u mesno.
Filipljanima 2:10-11 izjavljuju: “Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onih, koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom, i svaki jezik da prizna, da je Gospodin Isus Krist na slavu Boga Oca”. Jednog dana, svi će se pokloniti pred Isusom i prepoznati da je On Gospod i Spasitelj. Ipak je u toj tački prekasno za spasenje. Nakon smrti, sve što ostaje onome koji ne vjeruje je sud (Otkrivenje 20:14-15). Radi toga moramo vjerovati u Njega u ovom životu.
English
Da li će postojati druga šansa za spasenje nakon smrti?
