Pitanje
Šta Biblija kaže o duši koja spava?
Odgovor
Duša koja spava” je vjerovanje da nakon što neko umre, njegova duša “spava” do uskrsnuća i posljednjeg suda. Koncept “duše koja spava” nije biblijski. Kad Biblija opisuje osobu koja “spava” u smrti (Luka 8:52; 1. Korinćanima 15:6), to se ne odnosi na bukvalno spavanje. Ono je samo način koji opisuje smrt jer mrtvo tijelo djeluje kao da je usnulo. U momentu kad umremo, suočavamo se sa Božijim sudom (Hebrejima 9:27). Za vjernike, biti van tijela znači biti u Božijem prisustvu (2. Korinćanima 5:6-8; Filipljanima 1:23). Za nevjernike, smrt znači vječna kazna u paklu (Luka 16:22-23).
Do konačnog uskrsnuća, ipak, postoji privremeno nebo – raj (Luka 23:43; 2. Korinćanima 12:4) i privremeni pakao – Had (Otkrivenje 1:18; 20:13-14). Kao što možemo jasno da vidimo u Luki 16:19-31, niti u raju niti u Hadu ljudi ne spavaju. Ipak se može reći da nečije tijelo “spava” dok je njegova duša u raju ili Hadu. U trenutku uskrsnuća, to tijelo se “budi” i preoblikuje u trajno tijelo koje će osoba imati vječno, bilo da je u raju ili u paklu. Oni koji su bili u raju će biti poslati na nova nebesa i novu zemlju (Otkrivenje 21:1). Oni u Hadu će biti bačeni u ognjeno jezero (Otkrivenje 20:11-15). To su krajnja, vječna odredišta za sve ljude – u potpunosti zavisno od toga da li je osoba vjerovala u Isusa Krista za spasenje. English
Šta Biblija kaže o duši koja spava?