Pitanje
Zašto je tako mnogo evanđeoskih vođa uhvaćeno u nekom skandalu?
Odgovor
Kao prvo, važno je istaći da “tako mnogo” nije ispravna karakterizacija. Možda izgleda kao da su mnoge evanđeoske uhvaćene u nekom skandalu, ali to je radi toga što se takvim skandalima pridaje velika pažnja. Postoji hiljade kršćanskih vođa, pastora, profesora, misionara, pisaca i evangelizatora koji nikad nisu učestvovali u ni u čemu “skandaloznom”. Velika većina evanđeoskih vođa su muškarci i žene koji vole Boga, koji su vjerni svojim bračnim partnerima i porodicama, i čije su aktivnosti praćene krajnjom iskrenošću i integritetom. Promašaji nekolicine ne bi trebalo da se koriste kako bi se napalo na karakter ostalih.
Uz sve to, još uvijek postoji problem u tome što se skandali zaista i dese među onima koji tvrde da su evanđoski Kršćani. Istaknute kršćanske vođe su bile otkrivene u preljubu ili učestvovanju u prostituciji. Neki evanđeoski Kršćani su bili osuđeni za utaju poreza ili druge ilegalne radnje vezane za novac. Zašto se to dešava? Postoje najmanje tri osnovna objašnjenja: 1) neki od njih koji su tvrdili da su evanđeoski Kršćani su šarlatani koji nisu vjernici, 2) neke evanđeoske vođe su dozvolile da njihove pozicije rezultuju ponosom i 3) sotona i njegovi demoni agresivnije napadaju i iskušavaju kršćansko vođstvo, jer znaju da bi skandal koji uključuje vođu mogao da ima razarajuće rezultate, i za Kršćane i za nekršćane.
1) Neki “evanđeoski Kršćani” koji su uhvaćeni u skandaloznoj situaciji su neobraćeni šarlatani i lažni proroci. Isus je upozoravao: “Čuvajte se lažnih proroka! Oni dolaze k vama u ovčjem odijelu, a unutra su grabežljivi vuci… Dake, po njihovim ćete ih plodovima prepoznati” (Matej 7:15-20). Lažni proroci se pretvaraju da su pobožni ljudi i žene i izgledaju kao čvrste evanđeoske vođe. Međutim, njihovi “plodovi” (skandali) na kraju otkriju da su oni nešto sasvim suprotno od onoga što su tvrdili da jesu. U tome oni slijede primjer samog sotone: “I nije čudo, jer se sam sotona pretvara kao da je anđeo svjetla. Nije dakle ništa osobito ako se i njegove sluge pretvaraju kao sluge pravde kojima će svršetak biti po njihovim djelima” (2. Korinćanima 11:14-15).
2) Biblija jasno kaže da “oholost dolazi pred pad, i oholi duh pred propast” (Izreke 16:18). Jakov 4:6 nas podsjeća: “Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost”. Biblija iznova i iznova upozorava protiv ponosa. Mnoge kršćanske vođe započnu službu u duhu poniznosti i ovisnosti o Bogu, ali kako im služba raste i napreduje, oni su kušani da sebi pripišu jedan dio te slave. Dok slave Boga riječima, neke evanđeoske vođe su kušane da upravljaju i grade službu svojom sopstvenom snagom i mudrošću. Ovaj tip ponosa vodi u propast. Bog je kroz proroka Hošeu upozoravao: “Nasitili su se uz dobru pašu. Jest, kad su se nasitili, uzoholilo se njihovo srce. Zato su me zaboravili” (Hošea 13:6).
3) Sotona zna da će imati snažan uticaj podsticanjem skandala u koji će biti upleten evanđeoski vođa. Kao što su preljub kralja Davida sa Batšebom i namješteno ubistvo Urije prouzrokovali veliku štetu u Davidovoj porodici i cijelom izraelskom narodu, tako su mnoge crkve i službe bile oštećene ili razorene moralnim padom njihovih vođa. Nekršćani koriste poraz “kršćanskih” vođa da opravdaju odbijanje Kršćanstva. Sotona i njegovi demoni to znaju i stoga usmjeravaju više svojih napada protiv onih koji su na pozicijama vođstva. Biblija nas sve upozorava: “Budite trijezni i bdijte jer vaš protivnik, đavao, kao ričući lav obilazi i traži koga će proždrijeti” (1. Petrova 5:8).
Kako treba da odgovorimo kad je evanđeoski vođa optužen za skandal ili uhvaćen u nečemu skandaloznom? 1) Ne treba da slušamo ili prihvatimo neosnovane optužbe (Izreke 18:8, 17; 1. Timoteju 5:19). 2) Treba da preuzmemo odgovarajuće biblijske mjere da ukorimo onog koji griješi (Matej 18:15-17; 1. Timoteju 5:20). Ako je grijeh dokazan i ozbiljan, treba da se sprovede privremeno uklanjanje iz vođstva (1. Timoteju 3:1-13). 3) Treba oprostiti onome koji je zgriješio (Efežanima 4:32; Kološanima 3:13) i kada se dokaže da se osoba pokajala, vratiti je u zajedništvo (Galaćanima 6:1; 1. Petrova 4:8) ali ne i u vođstvo. 4) Treba biti istrajan u molitvi za svoje vođe. Ako znamo sa kakvim se problemima oni suočavaju, sa kakvim se kušnjama bore i kakav stres moraju da izdrže, treba da se molimo za svoje vođe, tražeći od Boga da ih osnaži, zaštiti i ohrabri. 5) Najvažnije, pad evanđeoskog vođe shvatimo kao opomenu da se u potpunosti oslonimo samo na Boga. On nikad ne griješi, ne laže i neće nas iznevjeriti. “Svet, svet, svet je Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja njegove slave” (Izaija 6:3).
English
Zašto je tako mnogo evanđeoskih vođa uhvaćeno u nekom skandalu?
