Pitanje
Šta je istinsko slavljenje?
Odgovor
Apostol Pavle savršeno opisuje istinsko slavljenje u Rimljanima 12:1-2: "Zaklinjem vas dakle, braćo, milosrđem Božjim, da prikažete tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaša služba Božja bude duhovna. Ne izjednačujte se s ovim svijetom, nego se promijenite obnovljenjem mišljenja svojega, da kušate, što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno".
Ovaj odlomak sadrži sve elemente istinskog slavljenja. Prvo, tu je motivacija za slavljenje: "milosrđe Božje". U Božije milosrđe spade sve što nam je On dao a da nismo zaslužili: vječna ljubav, vječna milost, Duh Sveti, vječni mir, vječna radost, spašavajuća vjera, utjeha, snaga, mudrost, nada, strpljenje, dobrota, poštovanje, slava, pravednost, sigurnost, vječni život, oproštenje, izmirenje, opravdanje, posvećenje, sloboda, posredništvo i još mnogo toga. Spoznaja i razumijevanje ovih nevjerovatnih darova nas motiviše da izlijemo obožavanje i zahvaljivanje – drugim riječima, da slavimo!
U ovom odlomku se također nalazi i opis načina našeg slavljenja: "da prikažete tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu". Prikazati svoja tijela znači dati sebe Bogu u potpunosti. Naša tijela ovdje predstavljaju sve naše ljudske sposobnosti, čitavu našu ljudskost – naša srca, umovi, ruke, misli, stavovi – treba da se poklone Bogu. Drugim riječima, treba da pustimo kontrolu nad svim tim Njemu, baš kao što mu se bukvalna žrtva u potpunosti predaje na oltaru. Ali kako? Ponovo, ovaj odlomak to jasno kaže: "obnovljenjem mišljenja svojega". Mi dnevno obnavljamo umove tako što ćemo ih čistiti od "mudrosti" svijeta, koju ćemo mijenjati pravom mudrošću koja dolazi od Boga. Mi Njega slavimo svojim obnovljenim i očišćenim umovima, ne svojim emocijama. One su divna stvar, ali ako nisu oblikovane umom koji je zasićen Istinom, mogu da budu destruktivna, nekontrolisana sila. Tamo gdje um ide, volja će slijediti, a tako i emocije. Prva Korinćanima 2:16 nam kaže da imamo "um Kristov", a ne Njegove emocije.
Postoji samo jedan način da obnovimo svoje umove, a to je Riječju Božijom. Istina, znanje Božije Riječi je poznavanje Njegove milosti, a to nas vraća na početak. Znati istinu, vjerovati u nju, držati se uvjerenja o njoj i voljeti je, će prirodno voditi do duhovnog slavljenja. To je uvjerenje koje prati privrženost, naklonost koja je odgovor na istinu, a ne na neki vanjski podražaj, uključujući muziku. Ona kao takva nema ništa sa slavljenjem. Ona ne proizvodi slavljenje, iako zasigurno može da proizvede određene emocije. Muzika nije porijeklo slavljanje, nego može da bude izražaj istog. Ne treba tražiti da nas ona navede na slavljenje; na nju jednostavno treba gledati kao na izraz onoga što je potaknuto srcem koje je ushićeno radi Božije milosti i poslušno Njegovim zapovijedima.
Istinsko slavljenje je bogocentrično. Ljudi imaju tendenciju da se uhvate toga gdje će slaviti, šta treba da pjevaju i kako njihovo slavljenje treba da izgleda pred drugima. Ako se fokusiramo na ove stvari, izgubićemo poentu. Isus nam govori da će istinski obožavaoci slaviti Boga u duhu i istini (Ivan 4:24). To znači da mi slavimo iz srca i na način koji je Bog osmislio. Slavljenje može da uključuje molitvu, čitanje Božije Riječi otvorenog srca, pjevanje, učestvovanje u Večeri Gospodnjoj i služenje drugima. Ono nije ograničeno na jedan čin, ali je ispravno kada su nečije srce i stav na pravom mjestu.
Također je važno znati da je slavljenje rezervisano samo za Boga. Samo je On dostojan toga, i niko od Njegovih sluga (Otkrivenje 19:10). Mi ne smijemo da slavimo svece, proroke, statue, anđele, bilo koje lažne bogove, ili Mariju, Isusovu majku. Također ne treba da slavimo zato što očekujemo da ćemo dobiti nešto zauzvrat, kao što je čudesno iscjeljenje. Slavljenje je nešto što činimo radi Boga – jer On to zaslužuje – i zato što je to Njemu ugodno. Ono može biti javno (Psalam 22:22; 35:18), pri zajedničkom okupljanju, gdje svoje obožavanje i zahvalnost za ono što je On i što je učinio za nas možemo da izrazimo molitvom i slavljenjem. Istinsko obožavanje se osjeća iznutra a zatim se izražava kroz naša djela. "Slavljenje" iz obaveze nije ugodno Bogu i u potpunosti je uzaludno. On vidi kroz svo licemjerje i mrzi ga. To je pokazao u Amosu 5:21-24 kada govori o dolazećem sudu. Drugi primjer je priča o Kainu i Abelu, prvim sinovima Adama i Eve. Obojica su prinijeli žrtvu Gospodu, ali On je bio zadovoljan samo Abelovom. Kain je dao dar iz obaveze; Abel je dao svoje najbolje janje iz stada. To je učinio vjerom i iz divljenja prema Bogu.
Istinsko slavljenje nije ograničeno na ono što mi radimo u crkvi ili javno (iako su ove stvari dobre i rečeno nam je u Bibliji da ih činimo). Ono je spoznanje Boga i sve Njegove sile i slave u svemu što radimo. Najviši oblik slavljenja i obožavanja je poslušnost Njemu i Njegovoj Riječi. Kako bismo to činili, moramo da poznajemo Boga; ne možemo biti u neznanju o tome ko je On (Djela 17:23). Slavljenje znači proslaviti i uzvisiti ga – pokazati odanost i divljenje svom Ocu.
English
Šta je istinsko slavljenje?
