Pitanje
Kos u izabrani od Boga?
Odgovor
Jednostavno rečeno, "izabrani od Boga" su oni koje je On predodredio za spasenje. Nazvani su "Izabranim" jer ta riječ označava koncept biranja. Svake četiri godine mi "biramo" predsjednika – tj, biramo ko će biti na tom položaju. Isto je i sa Bogom i onima koji će biti spašeni; On bira one koji će to biti. Ti su izabrani od Boga.
Kako stoji, koncept toga da Bog bira one koji će biti spašeni nije kontraverzan. Ono što je kontraverzno je kako i na koji način Bog bira one koji će biti spašeni. Kroz crkvenu historiju se provlače dva osnovna pogleda na doktrinu izabranja (ili predestinacije, predodređenosti). Jedan pogled, koji ćemo nazvati pogled predviđanja ili predznanja, naučava da Bog, svojim sveznanjem, zna one koji će u toku vremena svojom slobodnom voljom izabrati da povjeruju u Isusa Krista i vjeruju mu za svoje spasenje. Na osnovu tog božanskog predznanja, Bog bira te pojedince "prije postanja svijeta" (Efežanima 1:4). Ovo gledište podržava većina evanđeoskih kršćana.
Drugo glavno gledište je gledište augustinaca, koje u osnovi naučava da Bog ne samo da božanski bira one koji će povjerovati u Isusa Krista, nego također božanski bira da ovim pojedincima dodijeli vjeru da vjeruju u Njega. Drugim riječima, Božiji odabir za spasenje se ne zasniva na predznanju o nečijoj vjeri, nego na slobodnoj, suverenoj milosti Svemogućeg Boga. Bog bira ljude za spasenje, a tokom vremena će ti ljudi povjerovati u Krista, jer ih je On izabrao.
Razlika se svodi na sljedeće: ko ima konačni izbor u vezi sa spasenjem – Bog ili čovjek? U prvom pogledu (pogledu predviđanja), čovjek ima kontrolu; njegova slobodna volja je suverena i postaje odlučujući faktor u Božijem odabiru. Bog može da da put spasenja kroz Isusa Krista, ali čovjek mora da ga izabere sam za sebe, kako bi učinio to spasenje stvarnim. Na kraju krajeva, ovo gledište čini Boga nemoćnim i oduzima mu Njegovu suverenost. To stavlja Stvoritelja na milost stvorenja; ako Bog želi ljude u nebu, On onda treba da se nada da će čovjek dobrovoljno izabrati Njegov način spasenja. U stvarnosti, ovaj predviđajući pogled odabira uopšte nije pogled odabira, jer Bog ustvari ne izabire – On samo potvrđuje. Čovjek je taj koji u krajnosti bira.
U gledistu augustinaca, Bog ima kontrolu; On je taj koji, svojom sopstvenom suverenom voljom, dobrovoljno izabire one koje će spasiti. On ne samo da odabire one koje će spasiti, nego ustvari i ostvaruje njihovo spasenje. Umjesto da jednostavno čini spasenje mogućim, Bog bira one koje će spasiti i onda ih spašava. Ovaj pogled stavlja Njega na pravo mjesto kao Stvoritelja i Vladara.
I ovaj pogled ima određene probleme. Kritičari tvrde da on oduzima čovjeku slobodnu volju. Ako Bog bira one koje će spasiti, zašto bi onda neko vjerovao? Zašto propovijedati Evanđelje? Dalje, ako Bog bira prema svojoj suverenoj volji, kako onda mi možemo biti odgovorni za svoje postupke? Ovo su sve dobra i poštena pitanja na koja treba odgovoriti. Dobar odlomak za to je Rimljanima 9, najdublji dio koji se bavi Božijom suverenošću i odabiru.
Kontekst ovog odlomka ide iz Rimljana 8, koji zavrsava divnim vrhuncem slavljenja: "Jer sam uvjeren da...[nikakvo] stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu" (Rimljanima 8:38-39). Ovo navodi Pavla da razmisli o tome kako bi Židov mogao da odgovori na tu izjavu. Iako je Isus došao izgubljenoj djeci Izraela i iako je rana crkva bila većinski jevrejska , Evanđelje se širilo među neznabošcima mnogo brže nego među Židovima. Ustvari, većina od njih ga je vidjela kao kamen spoticanja (1. Korinćanima 1:23) i odbila je Isusa. To bi vodilo prosječnog Židova da se zapita da li je Božiji plan odabira podbacio, pošto je većina Židova odbila poruku Evanđelja.
Kroz cijelo 9. poglavlje Rimljana, Pavle sistematski pokazuje da je Božiji suvereni odabir bio na snazi od samog početka. On počinje presudnom tvrdnjom: "nisu svi Izraelci, koji su od Izraela" (Rimljanima 9:6). Ovo znači da ne pripada cijeli narod etničke grupe Izrael (tj, onih koji su Abrahamovi, Izakovi i Jakovljevi potomci) pravom Izraelu (izabranima od Boga). Razmatranjem historije Izraela, Pavle pokazuje da je Bog izabrao Izaka nad Jišmaelom i Jakova nad Ezavom. Za svaki slučaj, ako neko misli da je Bog birao ove pojedince na osnovu vjere ili dobrih djela koje će oni činiti u budućnosti, on dodaje: "Jer dok se još nisu (Jakov i Ezav) bili rodili, ni učinili ni dobra ni zla, da ostane Božja odluka po izboru, koja nije zbog djela, nego zbog onoga, koji poziva" (Rimljanima 9:11,12a).
Ovdje neko može da bude u iskušenju da optuži Boga za nepravedno djelovanje. Pavle očekuje ovu optužbu u 14. stihu, tvrdeći jasno da Bog ni na koji način nije nepravedan. "Koga ću pomilovati, pomilovat ću, i kojemu ću se smilovati, smilovat ću se." (Rimljani 9:15). Bog je suveren nad svojim stvorenjem. On je slobodan da izabere one koje će izabrati i slobodan da zaobiđe one koje će zaobići. Stvorenje nema nikakvo pravo da optužuje Stvoritelja da je nepravedan. Sama pomisao na to da stvorenje može da sudi Stvoritelju je Pavlu apsurdna, a to bi trebalo da bude i svakom kršćaninu. Balans devetog poglavlja Rimljana potvrđuje ovu tačku.
Kako je već spomenuto, psotoje drugi odlomci koji u manjoj mjeri govore na temu Božijih izabranih (Ivan 6:37-45 i Efežanima 1:3-14, da navedemo par). Poenta je u tome da je Bog odredio da otkupi ostatak čovječanstva za spasenje. Ovi odabrani pojedinci su izabrani prije stvaranja svijeta i njihovo spasenje je potpuno u Kristu. Kako Pavle kaže: "Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi" (Rimljanima 8:29-30).
English
Kos u izabrani od Boga?
