Kako bi Kršćanin trebalo da se odnosi prema osjećanju krivice vezano za grijehe iz prošlosti, bilo da ih je počinio prije ili nakon spasenja?
Svi su zgriješili, a jedan od rezultata toga je osjećaj krivice. Možemo biti zahvalni za to, jer nas on dovodi do toga da tražimo oproštenje. Onog momenta kad se pokajemo za grijeh i okrenemo Isusu Kristu u vjeri, oprošteno nam je. Pokajanje je dio vjere koja vodi u spasenje (Matej 3:2; 4:17; Djela 3:19).
U Kristu je čak i najgori grijeh izbrisan (vidi u 1. Korinćanima 6:9-11 listu nepravednih djela koja mogu biti oproštena). Spasenje je po milosti, a milost oprašta. Nakon što je neko spašen, još uvijek će griješiti, ali Bog obećava oproštenje. “Ako tko sagriješi, imamo zagovornika kod Oca, Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2:1).
Međutim, sloboda od grijeha ne znači uvijek slobodu od osjećanja krivice. Čak i kad su nam grijesi oprošteni, još uvijek ih se sjećamo. Također imamo i duhovnog neprijatelja, “tužitelja naše braće” (Otkrivenje 12:10), koji nas neumoljivo podsjeća na naše propuste, greške i grijehe. Kad Kršćanin osjeća krivicu, trebalo bi da slijedi sljedeće stvari:
- Da prizna sve poznate, nepriznate grijehe. U nekim slučajevima je osjećaj krivice na mjestu, jer se treba pokajati. Mnogo puta se osjećamo krivima jer smo krivi! (vidi Davidov opis krivice i rjesenje za to u Psalmu 32:3-5.)
- Da zamoli Gospoda da mu otkrije bilo kakav drugi grijeh za koji treba da se
pokaje. Treba imati hrabrost i biti potpuno otvoren i iskren pred Gospodom.
“Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje! Iskušaj me i upoznaj misli moje! Vidi
jesam li na zlu putu i povedi me putem vječnim!” (Psalam 139:23-24).
- Da vjeruje Božijem obećanju da će On oprostiti grijeh i maknuti osjećaj krivice, na osnovu Kristove krvi (1. Ivanova 1:9; Psalam 85:3; 86:5; Rimljanima 8:1). .)
- Ako osjećaj krivice ostane i pored priznanja i oproštenja grijeha, treba da ga odbije kao lažan. Gospod je vjeran svom obećanju da će oprostiti. Treba čitati Psalam 103:8-12 i razmišljati o tim stihovima..)
- Da zatraži od Gospoda da ukori Sotonu, optužitelja, i zamoli Gospoda da
obnovi radost koja dolazi iz slobode od krivice (Psalam 51:14).
Psalam 32 je veoma koristan za proučavanje. Iako je David teško zgriješio, našao je slobodu i od grijeha i od osjećanja krivice. On se suočio sa uzrokom krivice i stvarnošću oproštenja. Psalam 51 je još jedan dobar odjeljak za razmatranje. Ovdje je akcenat na priznanju grijeha, dok se David moli iz srca punog krivice i tuge. Rezultat je obnovljenje i radost.
Konačno, ako je grijeh priznat, pokajan i oprošten, vrijeme je da se krene dalje. Ne zaboravimo da smo mi koji smo došli Kristu nova stvorenja u Njemu. “Ako je dakle tko u Kristu, on je novo stvorenje. Staro je prošlo i, gle, novo je nastalo.” (2. Korinćanima 5:17). Dio tog “starog” koje je prošlo je sjećanje na prošle grijehe i krivica koju su oni prouzrokovali. Nažalost, neki Kršćani su skloni valjanju u sjećanjima na stare grešne živote, sjećanjima koja bi trebalo da su odavno mrtva i pokopana. Ovo je besmisleno i vodi kontra pobjedonosnom kršćanskom životu koji Bog želi da imamo. Mudra izreka kaže: “Ako te je Bog spasio iz kanalizacije, ne uskači ponovo da plivaš po njoj”.
English
Kako bi Kršćanin trebalo da se odnosi prema osjećanju krivice vezano za grijehe iz prošlosti, bilo da ih je počinio prije ili nakon spasenja?
