Pitanje
Kako bi kršćanin trebalo da gleda na ovisnost?
Odgovor
Riječ ovisnost ima dva osnovna značenja. Prvo je "stanje fiziološke ili psihičke zavisnosti o substanci koja stvara naviku". Onima koji su ovisni ili koji su se "vrlo predali vinu" (Titu 1:7;2:3), "pijanicama" (1. Timoteju 3:3), ili onima "koji mnogo vina piju" (1. Timoteju 3:8) nije dozvoljeno da poučavaju ili da budu na položaju autoriteta u crkvi. Jasno je da crkveno vodstvo treba da bude umjereno i da ima samokontrolu, tako da, svojim primjerom, može da poučava druge da budu takvi, jer znamo da "pijanice... neće naslijediti kraljevstvo Božije" (1. Korinćanima 6:10). Vjernici ne smiju da budu ovisni o alkoholu, a razumljivo je da se to može primijeniti na ovisnost o bilo kojoj drugoj supstanci, kao što su droga, pornografija, kockanje, proždrljivost, duvan, itd.
Druga definicija ovisnosti je "stanje okupiranosti nečim ili uključenost u nešto, po konstantno ili kompulsivno". Ovo se odnosi na neprirodnu (barem za kršćane) opsesiju bilo čime osim Bogom: sportom, radom, kupovinom i/ili sticanjem "stvari", čak porodicom ili djecom. Nama je rečeno: "Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem, svom dušom i svom snagom svojom" (Ponovljeni zakon 6:5). Ovo je, prema Isusu, prva i najveća zapovijed (Matej 22:37-38). Možemo, dakle, da zaključimo, da je ovisnost o bilo čemu osim o samom Bogu, pogrešna. Bog bi trebalo da je naša jedina konstantna težnja. Okupirati sebe bilo čim drugim nas odvlači od Njega i to mu nije ugodno. Samo On je vrijedan naše potpune pažnje, ljubavi i našeg služenja. Dati ove stvari bilo čemu ili bilo kome drugom je idolopoklonstvo.
English
Kako bi kršćanin trebalo da gleda na ovisnost?
