Pitanje
Zašto postoji toliko mnogo kršćanskih interpretacija?
Odgovor
Pismo kaže da postoji “jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje” (Efežanima 4:5). Ovaj odlomak naglašava jedinstvo koje bi trebalo da postoji u tijelu Kristovom, jer smo ispunjeni “jednim Duhom” (stih 4). U stihu 2 Pavle apeluje na poniznost, krotkost, strpljivost i ljubav – sve što je neophodno kako bi se očuvalo jedinstvo. Prema 1. Korinćanima 2:10-13, Duh Sveti zna Božiji um (stih 11), koji nam objavljuje (stih 10) i poučava (stih 13) one u kojima prebiva. Ovo djelovanje Duha Svetoga se zove prosvjetljenje.
U savršenom svijetu, svaki vjernik bi trebalo da pomno proučava Bibliju (2. Timoteju 2:15) u molitvi i ovisnosti o prosvjetljenju Duha Svetog. Kao što se jasno može vidjeti, ovaj svijet nije savršen. Niti svi koji posjeduju Duha Svetog ga zaista slušaju. Postoje Kršćani koji ga žaloste (Efežanima 4:30). Pitajmo bilo kojeg učitelja – čak i onaj čiji je razred najbolji se bori sa svojevoljnim učenicima koji kao da odbijaju da uče, bez obzira šta učitelj radio. Tako, jedan od razloga zašto različiti ljudi imaju različito tumačenje Biblije je jednostavno taj da neki ne slušaju Učitelja – Duha Svetog. Navešćemo neke druge razloge za širok dijapazon vjerovanja među onima koji naučavaju Bibliju.
1. Nevjera. Činjenica je da mnogi koji tvrde das u Kršćani nikad nisu nanovo rođeni. Oni nose etiketu “Kršćanin”, ali tu ne postoji istinska promjena srca. Mnogi koji čak ni ne vjeruju da je Biblija istinita se usuđuju da je poučavaju. Oni tvrde da govore u ime Boga, dok žive u nevjeri. Najviše pogrešnih tumačenja Biblije dolazi od ovakvih ljudi.
Nemoguće je za nekoga ko ne vjeruje da ispravno tumači Pismo. “Naravni čovjek ne prima ono štoje od Božjega Duha, jer mu je to ludost, i ne može razumjeti, jer treba duhovno prosuđivati.” (1. Korinćanima 2:14). Čovjek koji nije spašen ne može razumjeti biblijsku istinu. On nema prosvjetljenje. Čak štaviše, biti pastor ili teolog ne garantuje nečije spasenje.
Jedan primjer haosa koji je stvoren nevjerom možemo naći u Ivanu 12:28-29. Isus se moli Ocu, govoreći: “Oče, proslavi svoje ime!” Otac odgovara glasom sa neba, koji svi koji su u blizini, čuju. Međutim, možemo primijetiti različite interpretacije: “Narod koji je stajao i čuo pomisli da je zagrmjelo. Drugi rekoše: ‘Anđeo mu je govorio’”. Svi su čuli istu stvar – jasnu izjavu sa neba – ali ipak, svi su čuli ono što su htjeli da čuju.
2. Nedostatak pouke. Apostol Petar je upozoravao protiv onih koji pogrešno tumače Pismo. On njihovo neistinito tumačenje dijelom pripisuje činjenici da su “neuki” (2. Petrova 3:16). Timoteju je rečeno: “Pobrini se da se pokažeš prokušan pred Bogom kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji pravo upravlja riječju istine!” (2. Timoteju 2:15). Ne postoji kratica za ispravno razumijevanje Biblije; prinuđeni smo da je proučavamo.
3. Loša hermenautika. Nastalo je mnogo grešaka radi običnog promašaja da se primijeni dobra hermenautika (nauka tumačenja Pisma). Uzimanje stihova iz konteksta može da napravi veliku štetu smislu samog stiha. Ignorisanje šireg konteksta poglavlja i knjige, ili nerazumijevanje historiskog i konteksta kulture će također voditi u probleme.
4. Nepoznavanje cjelosti Božije Riječi. Apolon je bio silan i izražajan propovijednik, ali je on znao samo za Ivanovo krštenje. Nije znao za Isusa i Njegovo donošenje spasenja, tako da je njegova poruka bila nepotpuna. Akvila i Priscila su ga uzeli k sebi i “izožili mu tačnije Božji put” (Djela 18:24-28). Nakon toga, Apolon je propovijedao Isusa Krista. Neke grupe i pojedinci danas imaju nekompletnu poruku jer se koncentrišu na određene dijelove Pisma, dok druge sasvim zapostave. Oni ne upoređuju Pismo sa Pismom.
5. Sebičnost i ponos. Tužno za reći, neki koji tumače Bibliju baziraju svoje učenje na pojedinačnim ličnim sklonostima i jadnim doktrinama. Neki ljudi vide mogućnost za lični napredak promivišući “novi pogled” na Pismo (vidi opis lažnih učitelja u Judinoj poslanici).
6. Nedostatak zrelosti. Kad Kršćani ne rastu onako kako bi trebalo, to utiče na njihov odnos prema Božijoj Riječi. “Mlijeko sam vam davao da pijete, a ne hranu; jer još niste mogli, a ni sad još ne možete jer ste još tjelesni.” (1. Korinćanima 3:2-3) Jedan nezreo Kršćanin nije spreman za “hranu” Božije Riječi. Primijetimo da je dokaz korintske tjelesnosti podjela u njihovoj crkvi (stih 4).
7. Neprikladno naglašavanje tradicije. Neke crkve tvrde da vjeruju u Bibliju, ali njihovo tumačenje je uvijek filtrirano kroz ustanovljenu tradiciju njihove crkve. Tamo gdje su tradicija i učenje Biblije u konfliktu, prednost se daje tradiciji. Ovo u stvarnosti negira autoritet Riječi i daje nadmoć crkvenom vođstvu.
U suštini, Biblija je vrlo jasna. Ne postoji ništa dvosmisleno vezano za Kristovo božanstvo, realnost neba i pakla, i spasenja milošću po vjeri. Međutim, po pitanju nekih manje važnih stvari, Pismo je manje jasno i to neminovno vodi do različitih interpretacija. Na primjer, nemamo direktnu biblijsku zapovijed koja određuje koliko često treba da se uzima Večera Gospodnja, ili koji stil muzike treba da se koristi. Iskreni, istiniti Kršćani mogu imati različito tumačenje odlomaka koji se odnose na ove periferne stvari.
Važno je biti dogmatičan tamo gdje je Pismo dogmatično i ne biti tamo gdje Pismo to nije. Crkve bi trebalo da teže tome da slijede model rane crkve u Jerusalimu: “Bili su postojani u nauku apostola, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama” (Djela 2:42). U ranoj ckrvi je postojalo jedinstvo jer su oni bili čvrsti što se tiče apostolske doktrine. Postojaće jedinstvo u crkvi ponovo kad se vratimo na apostolsku doktrinu i suzdržimo se od drugih doktrina, hirova i prevara koji su se uvukli u crkvu.
English
Zašto postoji toliko mnogo kršćanskih interpretacija?
