Pitanje
Koje je značenje kršćanskog slavljenja?
Odgovor
Značenje novozavjetne grčke riječi, često prevedene kao "slavljenje" (proskuneo) je "pasti pred" ili "pokloniti se pred". Slavljenje je stav duha. Pošto je to unutrašnji, individualni čin, kršćani slave sve vrijeme, sedam dana u sedmici. Kada se formalno skupe zajedno u slavljenju, naglasak bi i dalje trebalo da bude na pojedinačnom obožavanju Gospoda. Čak i kao dio zajednice, svaki učesnik treba da bude svjestan da on ili ona slavi Boga na ličnoj osnovi.
Priroda kršćanskog slavljenja ide iznutra prema napolje i ima dvije jednako važne osobine. Mi moramo slaviti "u duhu i istini" (Ivan 4:23-24). Slavljenje u duhu nema ništa sa našim držanjem tijela. Ono je stvar našeg unutrašnjeg bića i zahtijeva nekoliko stvari. Prvo, moramo biti nanovorođeni. Bez prebivanja Duha Svetog u nama, ne možemo odgovoriti Bogu u slavljenju, jer ga ne poznajemo. "Tako i u Bogu što je, nitko ne zna, osim Duha Božjega." (1. Korinćanima 2:11b) Duh Sveti u nama je onaj koji potiče slavljenje, jer On u suštini proslavlja sebe, a svako istinsko slavljenje proslavlja Boga.
Drugo, slavljenje u duhu zahtijeva um koji je koncentrisan na Boga i obnovljen istinom. Pavle nas potiče: "Prikažite tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaša služba Božja bude duhovna. Ne izjednačujte se s ovim svijetom, nego se promijenite obnovljenjem mišljenja svojega" (Rimljanima 12:1b, 2a). Tek kada su naši umovi promijenjeni od onih koji su usmjereni na svjetovne stvari na one koji su okrenuti prema Bogu, možemo slaviti u duhu. Mnoge vrste ometanja mogu preplaviti naše umove dok pokušavamo da slavimo i uzdižemo Boga, sprečavajući naše istinsko obožavanje.
Treće, možemo slaviti u duhu samo ako imamo čisto srce, otvoreno i raskajano. Kada je srce kralja Davida bilo ispunjeno krivicom radi grijeha sa Betšebom (2. Samuelova 11), bilo mu je nemoguće da slavi. Osjećao je da je Bog daleko od njega i "jecao je cijeli dan", doživljavajući Božiju ruku teškom nad sobom (Psalam 32:3, 4). Ali kad je priznao svoj grijeh, zajedništvo sa Bogom je bilo obnovljeno, a slavljenje i obožavanje se izlivalo iz njega. Shvatio je da je "žrtva, što se dopada Bogu, skrušen duh, srce skrušeno i poniženo" (Psalam 51:17). Slavljenje i obožavanje prema Bogu ne može doći iz srca ispunjenih nepriznatim grijehom.
Druga osobina istinskog slavljenja je da je ono "u istini". Svako slavljenje je odgovor na istinu, a šta bi bilo bolje mjerilo istine od Riječi Božije? Isus je rekao svom Ocu: "Riječ je tvoja istina" (Ivan 17:17b). Psalam 119 kaže: "Zakon je tvoj istina" (stih 142b) i "Srž je riječi tvoje istina" (stih 160a). Kako bismo istinski slavili Boga, moramo razumjeti ko je On i šta je učinio, a jedino mjesto u kojem je u potpunosti otkrio sebe je Biblija. Obožavanje je izraz slavljenja iz dubine naših srca prema Bogu koji se može razumjeti kroz Njegovu Riječ. Ako nemamo biblijsku istinu, ne poznajemo Boga i ne možemo istinski slaviti.
Pošto su spoljašnji izražaji sporedni u kršćanskom slavljenju, ne postoji pravilo vezano za to da li treba da sjedimo, stojimo, padnemo, budemo tihi ili pjevamo glasno, dok smo u zajedničkom slavljenju. Ove stvari bi trebalo da se odluče na osnovu prirode zajednice. Najvažnije je da slavimo Boga u duhu (u svojim srcima) i istini (svojim umovima).
English
Koje je značenje kršćanskog slavljenja?
