Pitanje
Kome treba da se molimo, Ocu, Sinu ili Duhu Svetome?
Odgovor
Sve molitve bi trebale da budu usmjerene našem trojedinom Bogu – Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Biblija nas uči da se možemo moliti jednome ili svoj trojici, jer su sva trojica jedno. Ocu se molimo uz psalmistu: “Usliši glas moje molitve, Kralju i Bože moj, kada te molim” (Psalam 5:2). Gospodu Isusu se molimo kao i Ocu, jer su njih dvojica jedno. Molitva jednoj osobi Trojstva je molitva svoj trojici. Kada je kamenovan, Stjepan se molio: “Gospodine Isuse, primi moj duh!” (Djela 7:59). Treba također da se molimo u Kristovo ime. Pavao je poticao efeške vjernike da uvijek zahvaljuju “svagda za sve, u imenu Gospodina našega Isusa Krista, Bogu i Ocu” (Efežani 5:20). Isus je uvjeravao svoje učenike da šta god traže u Njegovo ime – po Njegovoj volji – biće uslišano. (Ivan 15:16; 16:23). Slično tome, rečeno nam je da se molimo Duhu Svetome i u Njegovoj sili. Duh nam pomaže da se molimo, čak i kada ne znamo kako ili šta da tražimo (Rimljanima 8:26; Juda 20). Možda je najbolji način da se razumije uloga Trojstva u molitvi to da se molimo Ocu, kroz (ili u ime) Sina, silom Duha Svetoga. Sve tri osobe Trojstva su aktivni učesnici u vjernikovoj molitvi.
Jednako je važno kome ne treba da se molimo. Neke nekršćanske religije ohrabruju svoje sljedbenike da se mole panteonu bogova, mrtvim precima, svecima i duhovima. Rimokatolička crkva naučava da treba da se molimo Mariji i raznim svecima. Ovakve molitve nisu biblijske i ustvari su uvreda našeg nebeskog Oca. Kako bismo razumjeli zašto, treba samo da pogledamo prirodu molitve. Ona ima nekoliko elemenata i ako uzmemo samo dva od njih – slavljenje i zahvalu – možemo vidjeti da je molitva, u svojoj srži, obožavanje. Kada slavimo Boga, obožavamo ga radi Njegovih osobina i Njegovog djela u našim životima. Kada prinosimo svoje molitve zahvale, slavimo ga radi Njegove dobrote, milosti i ljubavi prema nama. Obožavanje daje slavu Bogu, jedinom koji zaslužuje da bude uzvišen. Problem u molitvi bilo kome osim Njemu je u tome da On neće dijeliti svoju slavu. Ustvari, molitva bilo kome i bilo čemu, osim Bogu, je idolopoklonstvo. “Ja sam Gospodin. To je moje ime. Svoje časti ne dajem drugomu, svoje slave ne dajem idolima.” (Izaija 42:8)
Drugi elementi molitve, kao što su pokajanje, priznanje i molba su također oblici slavljenja. Do pokajanja nas dovodi saznanje da je Bog onaj koji prašta i voli i da je providio oproštenje grijeha kroz smrt svog Sina na križu. Priznajemo svoje grijehe jer znamo da je “on vjeran i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde” (1. Ivanova 1:9) i slavimo ga radi toga. Dolazimo mu sa molbama i zastupanjem jer znamo da nas voli i čuje, i slavimo ga za Njegovu milost i dobrotu, što je voljan da nas sluša i da nam odgovori. Kada sve to uzmemo u obzir, lako je vidjeti da je molitva nekom drugom osim trojedinom Bogu nezamisliva, jer je molitva oblik obožavanja, a ono je rezervisano samo za Boga. Kome da se molimo? Odgovor je – Bogu. Moliti se Bogu i samo Njemu je mnogo važnije nego pitanje kojoj osobi Trojstva da upravimo svoje molitve.
English
Kome treba da se molimo, Ocu, Sinu ili Duhu Svetome?
