Pitanje
Da li je molitva ujavnosti biblijska? Da li je uredu moliti se u javnosti?
Odgovor
Molitva u javnosti je tema sa kojom se mnogi kršćani bore. Kako je mnogo vjernika iz Biblije poznato po tome da su se molili u javnosti, kao što je i sam Isus radio, ne postoji ništa pogrešno u javnoj molitvi. Mnoge Starozavjetne vođe su se javno molile za narod. Salomon se molio ispred cijele nacije za njih i za sebe. Ne postoji ništa što bi moglo da ukazuje na to da ta molitva nije prihvatljiva Gospodu (1. Kraljevima 8:22-23). Nakon povratka Izraelaca iz babilonskog ropstva, Ezra je bio toliko skrhan znanjem da su Izraelci ostavili slavljenje istinskog Boga, da se molio i gorko plakao pred Gospodnjim domom. Njegova molitva je bila tako žarka, da je navela "veliko mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece" da se skupe oko njega i gorko plaču (Ezra 10:1).
Međutim, primjeri Hane i Daniela pokazuju da je moguće da se bude pogrešno shvaćen ili čak progonjen radi javne molitve. Kao što je to slučaj sa svim molitvama, molitva u javnosti bi trebalo da se iznese sa ispravnim stavom i motivom. Iz nekoliko biblijskih primjera možemo izvući jasniju sliku prihvatljive javne molitve koja daje čast Bogu.
Hana, majka proroka Samuela, je bila godinama bez djece i u isto vrijeme je podnosila sram i proganjanje koji su, u biblijskim vremenima, pratili žene bez djece (1. Samuelova 1:1-6). Ona je redovno išla u Hram da preklinje Boga da joj da dijete, moleći se žarko "u dubokoj tuzi gorko plačući". Njena molitva je bila tako srčana, da je Eli, sveštenik, pomislio da je pijana (1. Samuelova 1:10-16).
Ovdje imamo primjer molitve u javnosti koja je pogrešno shvaćena. Hanina molitva je bila pravedna, a srce joj je bilo ispravno. Nije imala namjeru da privuče pažnju na sebe, nego je jednostavno bila žalosna i skrhana potrebom da se moli. Eli je pomislio da je pijana, ali to je bila njegova greška a ne njen grijeh.
Danielova molitva u javnosti je bila prilika za njegove neprijatelje da ga progone i pokušaju da ga ubiju. On je bio toliko izuzetan u izvršavanju svojih dužnosti kao jedan od administratora pod kraljem Darijem, da je kralj razmišljao da ga učini predstojnikom nad svim kraljevstvom (Daniel 6:1-3). To je veoma naljutilo druge administratore, tako da su tražili način da ga diskredituju ili unište. Podstakli su Darija da izda odredbu po kojoj se narednih trideset dana njegovim podanicima zabranjuje da se mole bilo kome osim kralju. Kazna za neposlušnost je bila bacanje u lavovsku jamu. Međutim, Daniel je nastavio da se moli Bogu tako otvoreno, da su ga mogli vidjeti kako to čini ispred prozora svoje sobe. Molio se na način koji nije samo bio vidljiv drugima, nego se izložio i svojim neprijateljima. Ali on je jasno znao da je Bog bio uzdignut tom molitvom, tako da nije odustao od svog običaja. Nije stavio mišljenje, čak niti prijetnje ljudi, iznad svoje želje da posluša Gospoda.
U Mateju 6:5-7 Isus navodi dva načina na koji ćemo znati da su naše molitve pravedne. Prvo, svrha molitve ne treba da bude ta da nas neko vidi kao pravednog ili "duhovnog". Drugo, ona treba da bude autentična, iz srca, a ne samo tašto ponavljanje ili "prazne fraze". Međutim, kada to uporedimo sa drugim stihovima iz Pisma koji ukazuju na ljude koji su se molili u javnosti, znamo da to nije podsticanje da se uvijek molimo nasamo, već da izbjegavamo grijeh. Bilo bi dobro da oni koji se bore sa željom da ih drugi vide kao pravedne i koji primijete da se to iskušenje uvlači prilikom javne molitve, paze na Isusov recept da se ode nasamo i moli samo Ocu koji će nagraditi u tajnosti. Isus je znao da je želja farizeja bila da ih mnogi vide kao pravedne, a ne zaista da razgovaraju sa Bogom. Ova tvrdnja o molitvi treba da osudi i poučna je za sve kršćane, ali to ne znači da svaka molitva mora da bude tajna.
Javna molitva bi trebalo da daje čast Bogu, da bude nesebična i da se bazira na istinskoj želji da se govori Bogu, a ne ljudima. Ako možemo da se molimo javno bez da prekršimo ove principe, dobro činimo. Ako nam, međutim, naša savjest to ne dopušta, molitva u tajnosti nije ništa manje djelotvorna.
English
Da li je molitva ujavnosti biblijska? Da li je uredu moliti se u javnosti?
