Pitanje
Šta je molitva u jezicima? Da li je molitva u jezicima molitveni jezik između vjernika i Boga?
Odgovor
Kao pozadinu, molimo vas da pročitate naš članak o daru govorenja u jezicima. Postoje četiri osnovna odlomka u Pismu koji se citiraju kao dokaz molitve u jezicima: Rimljani 8:26; 1. Korinćanima 14:4-17; Efežani 6:18; i Juda, stih 20. Efežani 6:18 i Juda 20 pominju “molitvu u saradnji sa Duhom”. Međutim, jezici kao molitveni jezik nije isto što i “molitve u saradnji sa Duhom”.
Rimljani 8:26 nas poučavaju: “Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima.” Dvije ključne ideje čine vrlo malo vjerovatnim da se Rimljani 8:26 odnose na jezike kao molitveni jezik. Prvo, Rimljani 8:26 tvrde da je Duh taj koji “uzdiše”, a ne vjernici. Drugo, Rimljani 8:26 tvrde da je “uzdisanje” Duha “neizrecivo”. Suština govorenja u jezicima su izgovorene riječi.
To nas ostavlja sa 1. Korinćanima 14:4-17 i posebno stihom 14: “Ako se u molitvi služim tuđim jezikom, moj duh moli, ali moj ume nma od toga koristi”. 1. Korinćanima 14:14 izrazito pominje “molitvu u jezicima”. Šta to znači? Prvo, proučavanje konteksta je od velike važnosti. 1. Korinćanima, poglavlje 14 je u prvom redu poređenje/kontrast dara govorenja u jezicima i dara proroštva. Stihovi 2-5 jasno pokazuju da je Pavao vidio proroštvo kao dar nad darom jezika. U isto vrijeme, on ističe vrijednost jezika i tvrdi da mu je drago da govori u jezicima više nego ostali (stih 18).
2. poglavlje Djela opisuje prvu pojavu dara jezika. Na dan Pentekosta, apostoli su progovorili u jezicima. Djela 2 pojašnjavaju da su apostoli govorili u jezicima koji su se koristili (Djela 2:6-8). Riječ koja je prevedena kao “jezici” i u Djelima 2 i u 1. Korinćanima, poglavlje 14, je glossa, što znači “jezik”. To je riječ iz koje je nastala naša moderna riječ “rječnik” (Engl. “glossary”-op.prev.). Govorenje u jezicima je bila sposobnost da se govori na jeziku koji onaj koji govori ne zna, kako bi se komuniciralo Evanđelje nekome ko govori tim jezikom. U multikulturalnom području Korinta, izgleda da je dar jezika bio posebno vrednovan i značajan. Korintski vjernici su mogli bolje da prenesu Evanđelje i Božiju Riječ, radi tog dara. Međutim, Pavao vrlo jasno govori da čak i u ovom slučaju, bilo je potrebno da se jezik protumači ili “prevede” (1. Korinćanima 14:13, 27). Korinstki vjernik bi govorio u jezicima, proklamovao Božiju istinu nekome ko govori taj jezik, a a onda bi taj vjernik, ili neki drugi vjernik u crkvi, tumačio ono što je rečeno, tako da bi cijela zajednica mogla da razumije šta se reklo.
Šta je, onda, molitva u jezicima, i kako se ona razlikuje od govora u jezicima? 1. Korinćanima 14:13-17 navodi da molitva u jezicima također treba da bude protumačena. Dakle, izgleda da je molitva u jezicima bila molitva upućena Bogu. Ova molitva bi služila nekome ko je izgovara, ali je također trebalo da bude tumačena, tako da cijelo tijelo može biti izgrađeno.
Ovo tumačenje se ne slaže sa onima koji vide molitvu u jezicima kao molitveni jezik. Ovo alternativno razumijevanje može da se sumira na sljedeći način: molitva u jezicima je lična molitva između vjernika i Boga (1. Korinćanima 13:1) koju vjernik koristi na svoju izgradnju (1. Korinćanima 14:4). To tumačenje je nebiblijsko iz sljedećih razloga: 1) Kako bi molitva u jezicima mogla biti lični molitveni jezik ako treba da se protumači (1. Korinćanima 14:13-17)? 2) Kako bi molitva u jezicima mogla biti na samo-izgradnju, kad Pismo kaže da su duhovni darovi dani za izgradnju crkve, a ne samog sebe (1. Korinćanima 12:7). 3) Kako molitva u jezicima može biti lični molitveni jezik ako je dar jezika “znak za nevjernike” (1. Korinćanima 14:22)? 4) Biblija je jasna u tome da ne posjeduju svi dar jezika (1. Korinćanima 12:11, 28-30). Kako jezici mogu biti dar za samo-izgradnju, ako ga nema svaki vjernik? Zar nam nije svima potrebna izgradnja?
Neki shvataju molitvu u jezicima kao “skriveni tajni jezik”, koji sprečava Sotonu i njegove demone da razumiju naše molitve i stoga zadobiju prednost nad nama. Ovo tumačenje je nebiblijsko iz sljedećih razloga: 1) Novi Zavjet dosljedno opisuje jezike kao ljudski jezik. Nevjerovatno je da Sotona i njegovi demoni ne mogu da razumiju ljudski jezik. 2) Biblija bilježi veliki broj vjernika koji su se molili svojim jezikom, glasno, bez brige da će Sotona prekinuti istu. Čak i ako on i/ili njegovi demoni čuju i razumiju molitve koje izgovaramo, oni nemaju apsolutno nikakvu silu da spriječe Boga da nam odgovori prema svojoj volji. Znamo da Bog čuje naše molitve, a ta činjenica čini nevažnim da li Sotona i njegovi demoni čuju i razumiju naše molitve ili ne.
Šta onda kažemo o mnogim Kršćanima koji su iskusili molitvu u jezicima i otkrili da im je na ličnu izgradnju? Prvo, moramo bazirati našu vjeru i djelovanje na Pismu, a ne na iskustvu. Moramo vidjeti svoja iskustva u svjetlu Pisma, a ne tumačiti Pismo na osnovu svojih iskustava. Drugo, mnogi kultovi i svjetske religije također bilježe pojavu govorenja u jezicima/molitve u jezicima. Očito Duh Sveti nije dao dar ovim individuama koje ne vjeruju u Njega. Dakle, izgleda da demoni mogu da falsifikuju dar govorenja u jezicima. To bi trebalo da nas navede da pažljivije uporedimo naša iskustva sa Pismom. Treće, studije su pokazale kako govorenje/molitva u jezicima može biti naučena. Kroz to što čujemo i posmatramo druge kako govore u jezicima, neko može naučiti procedure, čak I podsvjesno. Ovo je najbliže objašnjenje za veliku većinu slučajea govorenja/molitve u jezicima među Kršćanima. Četvrto, osjećaj “samo-izgradnje” je prirodan. Ljudsko tijelo proizvodi adrenalin i endorfin kad iskusi nešto novo, uzbudljivo, emocionalno, i/ili nepovezano sa racionalnim.
Molitva u jezicima je definitivno stvar u kojoj Kršćani, u ljubavi i poštovanju, mogu da se slože da se ne slažu. Molitva u jezicima nije ono što određuje spasenje. Molitva u jezicima nije ono što odvaja zrelog od nezrelog Kršćanina. Bilo da postoji ili ne takva stvar kao što je molitva u jezicima kao lični jezik molitve, to nije temelj kršćanske vjere. Dakle, iako vjerujemo da biblijsko tumačenje molitve u jezicima ne znači lični jezik molitve za ličnu izgradnju, također prepoznajemo da su mnogi koji je praktikuju naša braća i sestre u Kristu i da su dostojni naše ljubavi i poštovanja.
English
Šta je molitva u jezicima? Da li je molitva u jezicima molitveni jezik između vjernika i Boga?
