Pitanje
Šta je moralni relativizam?
Odgovor
Moralni relativizam je lakše razumjeti ako ga poredimo sa moralni apsolutizmom. Apsolutizam tvrdi da se moral oslanja na univerzalne principe (prirodni zakon, savjest). Kršćanski apsolutisti vjeruju da je Bog krajnji izvor našeg opšteg morala i da je on stoga nepromjenljiv, kao što je i Bog sam. Moralni relativizam tvrdi da moral nije baziran na bilo kom apsolutnom standardu, nego da etične “istine” zavise od promjenljivih stvari, kao što su određene situacije, kulture, nečija osjećanja, itd.
Možemo reći nekoliko stvari u vezi sa argumentima za moralni relativizam, koje pokazuju njihovu neubjedljivu prirodu. Prvo, dok mnogi argumenti koji se koriste pri pokušajima da se podrži relativizam mogu da zvuče dobro na prvu, postoje kontradikcije u logici svih njih, pošto svi oni nude “ispravnu” moralnu šemu – neku koju bi svi trebalo da slijedimo. Ali, to je samo po sebi apsolutizam. Drugo, čak i takozvani relativisti odbijaju relativizam u većini slučajeva. Oni neće reći da je ubica ili silovatelj oslobođen krivice sve dok nije ugrozio sopstvene standarde.
Relativisti mogu da brane ovu ideju time što različite vrijednosti različitih kultura pokazuju da je moral relativan, prema različitim ljudima. Ali ovaj argument miješa djela pojedinaca (ono što rade) sa apsolutnim standardima (da li bi trebalo da to rade). Ako kultura određuje ispravno i pogrešno, kako onda možemo da osuđujemo naciste? Na kraju krajeva, oni su samo slijedili moral svoje kulture. Samo ako je ubistvo pogrešno po univerzalnom standardu, onda su i nacisti bili krivi. Činjenica da su oni imali “svoj moral” to ne mijenja. Dalje, iako mnogi ljudi drugačije praktikuju moralnost, i dalje dijele zajednički moral. Na primjer, i oni koji zagovaraju abortus i oni koji su protiv njega se slažu u tome da je ubistvo pogrešno, ali se razilaze u tome da li je abortus ubistvo. Dakle, čak se i u ovom slučaju vidi da je apsolutni univerzalni moral istinit.
Neki tvrde da promjena neke situacije dovodi do promjene onog što je moralno – različite situacije pozivaju na različito djelovanje koje ne bi bilo ispravno u nekom drugom slučaju. Ali postoje tri stvari po kojima možemo da prosudimo neko djelo: situaciju, djelo i namjeru. Na primjer, nekoga možemo osuditi za pokušaj ubistva (namjera) iako ono nije počinjeno (djelo). Dakle, situacije su dio moralne odluke, jer one postavljaju kontekst u kojem se može odabrati određena vrsta moralnog djelovanja (primjena univerzalnih principa).
Glavni argument na koji se relativisti pozivaju je tolerancija. Oni tvrde da je netolerantno reći nekome da mu je uspostavljeni moral pogrešan, dok relativizam toleriše sva gledišta. Ali ta tvrdnja je varljiva. Kao prvo, zlo nikad ne bi trebalo da se toleriše. Da li bi trebalo da budemo tolerantni prema gledištu silovatelja da su žene objekti zadovoljenja koje treba zlostavljati? Drugo, relativisti pobijaju sami sebe, jer ne tolerišu netoleranciju ili apsolutizam. Treće, relativizam ne može da objasni zašto bi iko trebalo da bude tolerantan, na prvom mjestu. Sama činjenica da bi trebalo da tolerišemo ljude (čak i kad se ne slažemo s njima) je bazirana na pravilu apsolutnog morala da bi druge uvijek trebalo da tretiramo pošteno – ali, opet, i to je apsolutizam! Ustvari, dobro ne može postojati bez univerzalnih moralnih principa.
Činjenica je da su svi ljudi rođeni sa savješću, i da svi mi instiktivno znamo kad griješimo ili kad pogrešno tretiramo druge. Ponašamo se kao da očekujemo da i drugi to prepoznaju. Čak i kao djeca, znali smo razliku između onoga što je “fer” i onoga što nije. Potrebna je loša filozofija da nas ubijedi da nismo upravu i da je moralni relativizam istinit.
English
Šta je moralni relativizam?
