Pitanje
Ako sam spašen i ako su mi svi grijesi oprošteni, zašto ne bih nastavio da griješim?
Odgovor
Apostol Pavle je odgovorio na slično pitanje u Rimljanima 6:1-2: “Što ćemo dakle reći? Zar da ostanemo u grijehu, da se milost umnoži? Bože sačuvaj! Jer mi koji umrijesmo grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu?” Shvatanje da neko može “povjerovati u Isusa Krista” a onda nastaviti da živi isto kao što je živio ranije, apsolutno je strano Bibliji. Vjernici koji vjeruju u Krista su nova stvorenja (2. Korinćanima 5:17). Duh Sveti nas mijenja tako da umjesto djela tijela (Galaćani 5:19-21) donosimo dar Duha (Galaćanima 5:22-23). Kršćanski život je promijenjen život jer je sam Kršćanin promijenjen.
Ono što razlikuje Kršćanstvo od svake druge religije je to da se ono bazira na onome što je Bog učinio za nas kroz Isusa Krista – božanskim djelom. Svaka druga svjetska religija je zasnovana na tome šta mi moramo da uradimo kako bismo zadobili Božiju naklonost i oproštenje – ljudskim djelom. Sve druge religije nas uče da moramo učiniti određene stvari i prestati da radimo druge određene stvari kako bismo zadobili Božiju ljubav i milost. Kršćanstvo, vjera u Krista, nas uči da mi činimo određene stvari i da smo prestali da činimo neke druge određene stvari zbog onoga što je Krist već učinio za nas.
Kako može iko, oslobođen od kazne grijeha, vječnosti u paklu, ponovo živjeti isti život koji ga je vodio ka tom istom paklu? Kako iko ko je očišćen od prljanja grijehom, može da želi da se vrati u istu jamu izopačenosti? Kako iko, znajući šta je Isus Krist uradio radi nas, može nastaviti da živi kao da On nije bitan? Kako može iko, nakon što shvati koliko je Krist patio za naše grijehe, nastaviti da griješi kao da su te muke bile beznačajne?
Rimljani 6:11-15 objavljuju: “Tako i vi smatrajte za sebe da ste mrtvi grijehu, a živi Bogu, u Kristu Isusu. Neka ne vlada dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu da slušate njegove požude. Niti dajite svojih udova grijehu za oružje nepravde, nego dajite sebe Bogu, jer ste uskrsnuli na život od mrtvih, i predajte svoje udove Bogu za oružje pravde. Zaista, grijeh neće ovladati vama, jer niste pod Zakonom, nego pod milošću. Što dakle? Zar ćemo griješiti kad nismo pod Zakonom, nego pod milošću? Bože sačuvaj!”
Za pravog obraćenika, dakle, nastavak u grešnom životu ne dolazi u obzir. Pošto je posljedica našeg obraćenja potpuno nova priroda, želja nam je da ne živimo više u grijehu. Da, mi još uvijek griješimo, ali umjesto da se valjamo u svom grijehu kako smo to ranije činili, sada ga mrzimo i želimo da smo slobodni od njega. Ideja da “zloupotrijebimo” Kristovu žrtvu time što ćemo nastaviti da živimo grešno, je nezamisliva. Ako neko vjeruje za sebe da je Kršćanin a i dalje želi da živi starim, grešnim životom, onda ima razlog da se zapita za svoje spasenje. “Sami sebe ispitajte, jeste li u vjeri, sami sebe prokušajte! Ili ne poznajete sebe, da je Isus Krist u vama? Osim ako niste možda neprokušani.” (2. Korinćanima 13:5).
English
Ako sam spašen i ako su mi svi grijesi oprošteni, zašto ne bih nastavio da griješim?
