Pitanje
Ako nam je spasenje sigurno za cijelu vječnost, zašto Biblija tako jasno upozorava protiv otpadanja?
Odgovor
Razlog zbog kojeg nas Biblija tako jasno upozorava protiv otpadanja je taj da se istisnko obraćenje mjeri vidnim plodom. Kad je Ivan Krstitelj krstio ljude u rijeci Jordan, upozoravao je one koji su mislili da su pravedni, da rode “plodom koji odgovara obraćenju” (Matej 3:8). Isus je upozoravao one koji su ga slušali dok je držao govor na gori da se svako drvo po rodu poznaje (Matej 7:16) i da će svako koje ne rađa dobar rod biti isječeno i bačeno u oganj (Matej 7:19).
Svrha ovih upozorenja je suprotstaviti se onome što mnogi ljudi zovu “kvazi-vjerovanjem”. Drugim riječima, slijediti Isusa znači mnogo više nego nazivajući se Kršćaninom. Bilo ko može da tvrdi da je Isus Spasitelj, ali oni koji su zaista spašeni će donijeti vidljivi plod. Sad, neko može da se zapita: “Šta se smatra pod plodom?”. Najjasniji primjer ploda koji se ispoljava kroz Kršćanina nalazimo u Galaćanima 5:22-23, gdje Pavao opisuje plod Duha Svetog: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost i uzdržljivost. Postoje druge vrste kršćanskog ploda (kao što su slavljenje, zadobijanje duša za Krista), ali ovaj spisak nam daje dobar pregled kršćanskih osobina. Istinski vjernici će pokazivati ove osobine u svojim životima sve više i više, kako rastu u svom krćnaskom hodu (2. Petrova 1:5-8).
Istiniti učenici koji donose plod su oni koji imaju garanciju vječnog spasenja, i oni će istrajati do kraja. Postoje mnogi stihovi u Pismu koji ovo potvrđuju. Rimljanima 8:29-30 daje pregled “zlatnog lanca” spasenja, ukazujući da su oni koje je Bog unaprijed znao predodređeni, pozvani, opravdani i proslavljeni – nigdje nema gubitka usput. Filipljani 1:6 nam kažu da će djelo koje je Bog započeo u nama, On i završiti. Efežani 1:13-14 nas poučava da nas je Bog zapečatio Duhom Svetim kao garanciju našeg nasljedstva, sve dok ga ne zadobijemo. Ivan 10:29 potvrđuje da niko ne može uzeti Božiju ovcu iz Njegove ruke. Postoje mnogi drugi stihovi u Pismu koji kažu isto – istinski vjenici su zauvijek sigurni u svom spasenju.
Odjeljci koji upozoravaju protiv otpadanja imaju dva osnovna cilja. Prvo, oni opominju prave vjernike da budu sigurni u svoj “poziv i izbor”. Pavao nam govori u 2. Korinćanima 13:4 da ispitujemo sami sebe i vidimo da li smo u vjeri. Ako su pravi vjernici sljedbenici Isusa Krista koji donose plodove, onda bi trebalo da vidimo dokaz spasenja. Kršćani donose plod u različitoj mjeri, u zavisnosti od njihove poslušnosti i duhovnih darova, ali svi Kršćani donose plod; trebalo bi da vidimo taj dokaz preispitivanjem sebe.
Postojaće periodi u životu Kršćanina kad nema vidljivog ploda. To su periodi grijeha i neposlušnosti. Ono što se dešava u to vrijeme dugotrajne neposlušnosti je da Bog od nas skloni sigurnost spasenja. Zato se David molio u Psalmu 51 da mu Bog obnovi “radost spasenja” (Psalam 51:14). Mi gubimo radost spasenja kad živimo u grijehu. Zato nam Biblija kaže: “Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri! Sami sebe istražite!” (2. Korinćanima 13:5). Kad istinski kršćanin ispituje sebe i ne vidi skorije plodove, to bi trebalo da vodi do ozbiljnog pokajanja i okretanja Bogu.
Drugi razlog za stihove o otpadanju je da ukažu na one koji su otpali, kako bismo mi mogli da ih prepoznamo. Otpadnik je onaj koji se odrekao svoje vjere. Jasno je u Bibliji da su to oni koji su priznali vjeru u Isusa Krista, ali ga nikad nisu zaista primili kao Spasitelja. Matej 13:1-9 (Priča o sijaču) ovo savršeno slikovito prikazuje. U toj priči, sijač sije sjeme, što simbolizuje Riječ Božiju, na četiri vrste tla: kraj puta, kamenito, trnovito i plodno tlo. Ova tla predstavljaju četiri vrste odgovora na Evanđelje. Prvo je odbijanje, dok ostala tri pokazuju prihvatanje u različitoj mjeri. Kamenito i trnovito tlo predstavljaju one koji odmah odgovore širokogrudo na Evanđelje, ali kada dođu progonstva (kamenito tlo) ili brige ovoga svijeta (trnovito tlo), oni se okrenu. Isus je pojasnio da u slučaju ova dva tla, iako su rado “prihvatili” Evanđelje, nisu nikad donijeli ikakav plod, jer sjeme (Evanđelja) nikad nije ušlo u tlo srca. Samo je četvrto tlo, koje je bilo “pripremljeno” od strane Boga, sposobno da primi sjeme i donese plod. Opet, Isus kaže u govoru na gori: “Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko” (Matej 7:21).
Možda izgleda neuobičajeno da Biblija upozorava protiv otpada i u isto vrijeme kaže da istinski vjernik nikad neće otpasti. Međutim, to je ono što Pismo kaže. 1. Ivanova 2:19 jasno tvrdi da oni koji otpadnu time pokazuju da nisu ni bili pravi vjernici. Biblijska upozorenja protiv otpadanja, stoga, moraju biti upozorenja za one koji su “u vjeri”, a da je nisu nikad zaista prihvatili. Stihovi kao što su Hebrejima 6:4-6 i Hebrejima 10:26-29 su upozorenja vjernicima koji se “pretvaraju” da treba da se preispitaju i prepoznaju da ako razmišljaju o otpadanju, nisu zaista ni spašeni. Matej 7:22-23 nagovještava da oni koji se “pretvaraju da su vjernici”, a koje Bog odbacuje, su odbačeni ne zbog toga što su izgubili vjeru, nego zbog činjenice da ih Bog nikad nije ni poznavao.
Postoji mnogo ljudi koji su voljni da se poistovjete sa Isusom. Ko ne želi vječni život i blagoslov? Međutim, Isus nas upozorava da izračunamo cijenu učeništva (Luka 9:23-26, 14:25-33). Istinski vjernici su izračunali tu cijenu, dok oni koji otpadaju nisu. Ovi drugi su oni koji, kad napuste vjeru, dokazuju da nikad nisu ni bili spašeni (1. Ivanova 2:19). Otpasti ne znači izgubiti spasenje, nego pokazati da ga neko nije istinski ni posjedovao.
English
Ako nam je spasenje sigurno za cijelu vječnost, zašto Biblija tako jasno upozorava protiv otpadanja?
