Pitanje
Šta je otpadništvo i kako mogu da ga prepoznam?
Odgovor
Otpadništvo, što dolazi od grčke riječi apostasia, znači "otpor ustanovljenom sistemu ili autoritetu; pobunjeništvo; napuštanje ili kršenje vjere". U svijetu prvog vijeka, odpadništvo je bilo tehnički izraz za političku pobunu ili dezerterstvo. I baš kao i u prvom vijeku, otpadništvo prijeti Kristovom tijelu danas.
Biblija nas upozorava na ljude poput Arija (oko 250 – 336.g.n.e.), kršćanskog svećenika iz Aleksandrije, Egipta, koji se školovao u Antiohiji u ranom četvrtom vijeku. Oko 318.g.n.e. Arije je optužio biskupa Aleksandra od Aleksandrije da se priklonio Sabelianizmu, lažnom učenju koje tvrdi da su Otac, Sin i Duh Sveti samo obične uloge ili oblici koje je Bog preuzeo u različito vrijeme. Arije je bio odlučan u tome da naglasi Božiju jedninu; međutim, otišao je predaleko u svom naučavanju o Božijoj prirodi. Porekao je trojstvo i predstavio ono što na površini izgleda kao nedosljedna razlika između Oca i Sina.
Arije je tvrdio da Isus nije bio homoousios (od iste biti) kao i Otac, nego homoiousios (slične biti). Samo jedno grčko slovo – iota (i) – odvaja ovo dvoje. Arije je opisao svoje gledište na sljedeći način: "Otac je postojao prije Sina. Postojalo je vrijeme kada Sin nije postojao. Stoga, Sina je bio stvoren od strane Oca. Stoga, iako je Sin bio najviši od svih stvorenih bića, nije imao istu bit kao Bog".
Arije je bio veoma mudar i učinio je sve što je mogao da zadobije ljude na svoju stranu, čak je išao tako daleko da komponuje kratke pjesme koje su naučavale njegovu teologiju, kojom je pokušao da poučava sve koji su slušali. Njegova dopadljiva priroda i cijenjen položaj kao propovjednika i nekoga ko živi u odricanju su također doprinijeli njegovoj stvari.
Što se tiče otpadništva, od ključne je važnosti da svi kršćani razumiju dvije važne stvari: (1) Kako da ga prepoznaju, kao i učitelje koji su u otpadu, i (2) zašto je takvo naučavanje tako smrtonosno.
Oblici otpadništva
Kako bismo u potpunosti prepoznali otpdništvo i borili se protiv njega, važno je da kršćani razumiju njegove različite forme i osobine koje karakterišu tu doktrinu i učitelje. Kada smo kod oblika otpadništva, postoje dva osnovna tipa: (1) otpadanje od ključnih i istinskih biblijskih doktrina i prihvatnje heretičnih naučavanja koje izjavljuju da su "prave" kršćanske doctrine, i (2) potpuno odricanje kršćanske vjere, što rezultira potpunim napuštanjem Krista.
Arije predstavlja prvi oblik otpadništva – poricanje ključnih kršćanskh istina (kao što je Kristovo božanstvo) koje počinje da ide nizbrdo do potpune udaljenosti od vjere, što je druga forma otpadništva. Važno je razumjeti da taj drugi oblik skoro uvijek počinje sa prvim. Heretička uvjerenja postaju heretička naučavanja koja se šire i rastu dok ne zagade sve aspekte nečije vjere, i tada je krajnji cilj Sotone postignut, što je potpuno otpadanje od kršćanstva.
Skoriji primjer ovog procesa je istraživanje 2010. koje su sproveli istaknuti ateisti Daniel Dennett i Linda LaScola, zvano "Propovjednici koji nisu vjernici". Njihov rad bilježi pet različitih propovjednika kojima su vremenom bila predstavljena heretička učenja o kršćanstvu i koja su oni prihvatili, te su sada u potpunosti otpali od vjere i postali panteisti ili potajni ateisti. Jedna od najuznemirujućih istina koja je istaknuta u ovom istraživanju je da su ovi propovjednici zadržali svoje pastorske položaje u kršćanskim crkvama, sa članovima koji nisu svjesni pravog duhovnog stanja svojih vođa.
Na opasnost otpadništva nas upozorava Judina poslanica, koja služi kao priručnik za razumijevanje karakteristika otpadnika, kao onih o kojima je zapisano u istraživanju Dennetta and LaScole. Judine riječi su u detalje relevantne i za nas danas, kao što su bile onda kada ih je zapisao u prvom vijeku, tako da je važno da ih pažljivo čitamo i razumijemo.
Karakteristike otpadništva i otpadnika
Juda je bio Isusov polubrat i vođa u ranoj crkvi. U svom novozavjetnom pismu je dao u glavnim crtama kako prepoznati otpadništvo i strogo je upozorio one u tijelu Kristovom da se ozbiljno bore za vjeru (3. stih). Grčka riječ prevedena kao "boriti se" je složenica od koje dobijamo riječ "mučiti se". Ovdje je u sadašnjem infinitive, što znači da će borba biti stalna. Drugim riječima, Juda nam kaže da će postojati stalna borba protiv lažnih nauka i da bi kršćani trebalo da to uzmu tako ozbiljno da se "mučimo" u borbi u kojoj smo. Štaviše, Juda razjašnjava da je svaki kršćanin pozvan na ovu borbu, a ne samo crkvene vođe, tako da je od ključne važnosti da svi vjernici izoštravaju svoje sposobnosti razlučivanja, tako da mogu da prepoznaju i spriječe otpadništvo u svojoj sredini.
Nakon što bodri svoje čitatelje da se bore ozbiljno za vjeru, Juda ističe razlog za to: "Jer se uvukoše neki ljudi, za koje već davno pismeno stoji ovo osuđenje: bezbožni, koji pretvaraju milost Boga našega u raspuštenosti, i odriču se jedinoga Gospodara i Gospodina našega Isusa Krista" (4. stih). U ovom stihu Juda daje kršćanima tri crte otpadništva i otpadničkih učitelja.
Prvo, on kaže da otpadništvo može biti suptilno. Juda koristi riječ "uvući se" (što se ne može naći ni u jednoj drugoj knjizi Biblije) da opiše njihov ulazak u crkvu. U nebiblijskom grčkom, ovaj izraz opisuje lukavu prepredenost advokata koji, putem pametnog argumentovanja prodire do umova u sudskih službenika i iskrivljuje njihovo mišljenje. Riječ bukvalno znači "uvući se sa strane; doći potajno; ušuljati se; teško za otkriti". Drugim riječima, Juda kaže da otpadništvo rijetko započinje na očit i lako prepoznatljiv način. Umjesto toga, ono dosta liči na Arijevo propovijedanje u kojem, na nonšalantan način, samo jedno slovo pravi razliku između njegove doktrine i stvarnog naučavanja kršćanske vjere.
Opisujući ovaj aspekt otpadništva i opasnosti koja leži ispod njega, A. W. Tozer je napisao: "Zabluda u imitiranju istine je tako vješta, da se to dvoje konstantno brka jedno sa drugim. U današnje vrijeme je potrebno je oštro oko da bi se znalo koji je brat Kain a koji Abel". Apostol Pavle također ukazuje vanjskom ugađajućem ponašanju otpadnika i njihovog naučavanja, kada kaže: "Jer takvi ljudi lažni su apostoli, prevarljivi poslenici, koji se pretvaraju u apostole Kristove. I nije čudo, jer se i sam sotona pretvara u anđela svjetla" (2. Korinćanima 11:13-14). Drugim riječima, ne treba očekivati da oni izvana djeluju loše ili govore dramatične riječi hereze u početku svog naučavanja. Umjesto da otvoreno poriču istinu, otpadnici će da je iskrive tako da se uklapa u njihovu programsku šemu, ali kako je pastor R. C. Lensky primijetio: "Najgori oblik izopačenosti se nalazi u izvrtanju istine".
Drugo, Juda opisuje otpadnike kao "bezbožne" i kao one koji koriste Božiju milost kao slobodu da počine nepravedna djela. Počevši sa "bezbožnim", Juda dalje opisuje osamnaest neprijatnih crta otpadnika, kako bi ih njegovi čitaoci lakše prepoznali. On kaže da su oni bezbožni (4. stih), razvratni (4. stih), koji se odriču Krista (4. stih), kaljaju tijelo (8. stih), buntovni (8. stih), ljudi koji hule na slavu (8. stih), ne poznaju Boga (8. stih), objavljuju lažne vizije (10. stih), samodestruktivni (10. stih), oni koji mrmljaju (16. stih), žive po svojim požudama (16. stih), oni koji koriste nadute riječi i laskaju ljudima (16. stih), podrugljivci (18. stih), koji unose razdore (19. stih), tjelesni (19. stih) i na kraju (što ne iznenađuje), koji Duha nemaju.
Treće, Juda kaže da se otpadnici "odriču jedinoga Gospodara i Gospodina našega Isusa Krista". Kako oni to rade? Pavle nam kaže u svom pismu Titu: "Čistima je sve čisto; a okaljanima i nevjernicima ništa nije čisto, nego su im okaljani i um i savjest. Tvrde, da poznaju Boga, a djelima ga niječu; jer su mrski i nepokorni, i ni za kakvo dobro djelo valjani" (Titu 1:15-16, naglasak dodat). Svojim nepravednim ponašanjem opadnici pokazuju svoje pravo lice. Za razliku od njih, istinski vjernik je neko ko je oslobođen grijeha za pravednost u Kristu. On, zajedno sa Pavlom, postavlja pitanje otpadnicima koji promovišu svoje razuzdano ponašanje: "Što ćemo dakle reci! Zar da ostanemo u grijehu, da se milost umnoži? Bože sačuvaj! Jer koji umrijesmo grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu?" (Rimljanima 6:1-2)
Ali lažno naučavanje otpadnika također pokazuje njihovu pravu prirodu. Petar kaže: "A bilo je i lažnih proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, koji će unijeti pogubna krivovjerja i zatajiti Gospodina, koji ih otkupi, i dovodit će tako sebi brzu propast" (2. Petrova 2:1). Još jedan aspekt istinskih vjernika je taj da su oni oslobođeni od duhovne tame i premješteni u svjetlo (Efežanima 5:8) i stoga neće poreći suštinske istine Pisma kao što je Arije učinio sa Isusovim božanstvom.
Konačno, znak nekoga ko je u otpadništvu je da ta osoba na kraju otpadne i odstupi od istine Božije Riječi i Njegove pravednosti. Apostol Ivan ovo naznačava kao znak lažnog vjernika: "Od nas izađoše, ali nisu bili od nas; jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; na njima se je imalo očitovati, da nisu svi od nas. (1. Ivanova 2:19).
Zamisli imaju posljedice
To da Bog uzima otpadništvo i lažno naučavanje za ozbiljno je dokazano u činjenici da svaka Novozavjetna knjiga, osim Poslanice Filemonu, sadrži upozorenja o lažnom učenju. Zašto je to tako? Jednostavno zato što zamisli imaju posljedice. Ispravno razmišljanje i njegovi plodovi proizvode dobrotu, dok pogrešno razmišljanje i djela koja ga prate imaju za posljedicu neželjenu kaznu. Kao jedan primjer toga su kambodžanska polja smrti iz sedamdesetih godina dvadesetog vijeka su bila produkt nihilističkog pogleda Jean Paul Sartra i njegovog naučavanja. Vođa Crvenih Kmera, Pol Pot, je sprovodio Sartreovu filozofiju među ljudima na jasan i zastrašujući način, što je iznosio na sljedeći način: "Zadržati te nije dobitak. Uništiti te nije gubitak".
Treba se sjetiti da Sotona nije došao prvom paru u Edenskom vrtu sa vidljivim naoružanjem ili natprirodnim oružjem; umjesto toga, došao je sa jednom zamisli. I to je bila zamisao koja je osudila i njih i ostatak čovječanstva, čemu je jedini lijek bio žrtvena smrt Božijeg Sina.
Velika tragedija je, bez obzira da li to znali ili ne, to da učitelji u otpadu osuđuju na propast svoje bezazlene sljedbenike. Jedan od najzastrašujućih stihova u cijelom Pismu dolazi iz Isusovih usta. Govoreći svojim učenicima o religijskim vođama svog vremena, rekao je: "Ostavite ih! Oni su slijepi vođe slijepcima. A kad slijepac vodi slijepca, oba padnu u jamu" (Matej 15:14, naglasak dodat). Ovaj stih je alarmirajući jer Isus potvrđuje da nisu samo lažni učitelji oni koji idu u propast, nego ih i njihovi učenici slijede. Kršćanski filozof Soren Kierkegaard je to ovako rekao: "Još uvijek se nije desilo da jedna budala, kada zastrani, ne povuče nekoliko njih sa sobom".
Zaključak
325.g.n.e., Nicejski sabor se primarno sastao da iznese pitanje Arija i njegovog naučavanja. Na njegovo zaprepaštenje, krajnji rezultat je bio njegova ekskomunikacija i izjava u nicejskom ispovijedanju vjere, koja je potvrdila Kristovo božanstvo: "Vjerujemo u jednog Boga, Svemoćnog Oca, Stvoritelja svih vidljivih i nevidljivih stvari; i u jednog Gospoda Isusa Krista, Sina Božijeg, Očevog jedinorođenca, od iste suštine sa Ocem, Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog, ne stvorenog, jedne suštine sa Ocem".
Arije je možda umro prije mnogo vijekova, ali su njegova duhovna djeca još uvijek s nama do današnjeg dana u obliku sekti kao što su Jehovini svjedoci i drugi koji poriču Kristovu istinsku suštinu i osobu. Nažalost, dok se Krist ne vrati i dok posljednji duhovni neprijatelj ne bude uklonjen, kukolj kao što je ovaj će biti prisutan u pšenici (Matej 13:24-30). Ustvari, Pismo kaže da će otpadništvo samo postajati sve gore kako se približava Kristov dolazak. "Tada (u posljednje dane) će mnogi zalutati u vjeri, jedan će drugoga izdati i jedan će na drugoga zamrziti." (Matej 24:10) Pavle to ponavlja u svojim spisima. Apostol je rekao Solunjanima da će veliki otpad prethoditi Kristovom drugom dolasku (2. Solunjanima 2:3) i da će posljednja vremena biti okarakterisana nevoljom i ispraznim religijskim varalicama: "Ali ovo znaj, da će u Posljednje dane nastati vremena teška; Jer će ljudi biti... Koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli; i ovih se kloni!" (2. Timoteju 3:1-2,5).
Ključno je, sada više nego ranije, da se svaki vjernik moli za rasuđivanje, da se bori protiv otpadništva i ozbiljno bori za vjeru koja je jednom i zasvagda predana svetima.
English
Šta je otpadništvo i kako mogu da ga prepoznam?
