Pitanje
Da li bi kršćanske žene trebalo da nose pokrivalo?
Odgovor
Prva Korinćanima 11:3-16 adresira pitanje žena i pokrivanja glave. Kontekst ovog odlomka je podložnost Božijem poretku i "lancu zapovijedi". "Pokrivalo" na ženskoj glavi se koristilo kao ilustracija poretka, upravljanja i Božijeg autoriteta. Ključni stih ovog odlomka je 1. Korinćanima 11:3: "Ali hoću, da vi znate, da je svakome mužu glava Krist, a muž je glava ženi, a Bog je glava Kristu". Ostatak stihova se bavi zaključcima koji proizilaze iz ove istine. Poredak autoriteta ide od Boga Oca, Boga Sina, čovjeka ili muža, zatim žene ili supruge. Veo ili pokrivalo na glavi vjerujuće korintske žene je pokazivalo da je ona pod autoritetom svog muža pa, prema tome, u podložnosti Bogu.
Zanimljiv je 10. stih: "Zato žena treba da ima znak vlasti na glavi zbog anđela". Zašto je anđelima važno da žena nosi pokrivalo? Znamo da je Božiji odnos sa čovječanstvom nešto u šta anđeli gledaju i iz čega uče (1. Petrova 1:12). Stoga, ženina pokornost Bogom danom autoritetu je primjer njima. Sveti anđeli, koji su u savršenoj podložnosti Bogu, očekuju da i mi, kao Kristovi sljedbenici, budemo to također.
Pokrivalo pomenuto u 13. stihu bi moglo da bude neka tkanina, ali također se može odnositi na dužinu ženine kose, bazirano na sljedeća dva stiha: "Ne uči li vas i sama priroda, da je mužu sramota, ako nosi dugu kosu? A ženi je ures, ako nosi dugu kosu, jer joj je kosa dana mjesto pokrivala" (1. Korinćanima 11:14-15). U kontekstu ovog odlomka, žena koja nosi dužu kosu obilježava svoju različitost od muškarca. Apostol Pavle kaže da u korintskoj kulturi, ako je ženina kosa duža od muževljeve, to pokazuje njenu podložnost njegovom vođstvu. Uloge muškarca i žene je Bog dizajnirao kako bi oslikao dubinu duhovne lekcije, što je podložnost Njegovoj volji i poretku.
Ali zašto je kosa bila tema u Korintu? Odgovor leži u tadašnjoj kulturi. Grad Korint je imao hram posvećen Afroditi, božici ljubavi, a to mjesto je bilo poznato po praktikovanju ritualne prostitucije. Žene koje su služile u njemu su imale obrijane glave. U korintskoj kulturi, dakle, obrijana glava je obilježavala ženu kao hramsku prostitutku. Pavle govori crkvi da žena koja je ogoljene ili obrijane glave treba da bude pokrivena (1. Korinćanima 11:6), jer je izgubila svoju "slavu" i nije pod zaštitom muža. Gola glava bez pokrivala je slala poruku: "Odbijam da se podložim Božijem poretku". Radi toga Pavle naučava Korinćane da je dužina kose žene ili njeno nošenje "pokrivala" bilo spoljašnja naznaka podložnosti Bogu i Njegovom ustanovljenom autoritetu. To je bio jedan način na koji je korintska crkva trebalo da se izdvaja iz iskrivljene paganske kulture koja je okruživala (2. Korinćanima 6:17).
Ovaj odlomak ne naučava da je žena inferiornija u odnosu na muškarca ili da bi trebalo da se pokorava svakom čovjeku. To jednostavno poučava Božijem poretku i duhovnom vođstvu u bračnom odnosu. U korintskoj kulturi je žena koja pokriva svoju glavu tokom slavljenja ili kada je u javnosti, pokazivala svoju podložnost autoritetu.
U današnjoj kulturi, više ne gledamo na pokrivalo kao na znak podložnosti. U većini savremenih društava, marame i šeširi su modni dodaci, ništa više. Žena danas još uvijek ima izbor da nosi pokrivalo na glavi, ako to vidi kao znak svoje podložnosti autoritetu njenog muža. Međutim, to je stvar ličnog izbora a ne znak duhovnosti. Istinsko pitanje je stav poslušnosti i podređenost autiroritetu "kao Gospodinu" (Efežanima 5:22) u srcu. Bog je mnogo više zainteresovan za stav srca nego za pokrivanje glave.
English
Da li bi kršćanske žene trebalo da nose pokrivalo?