Pitanje
Kakva bi trebalo da bude reakcija kršćanina čiji je bračni partner imao ljubavnu aferu?
Odgovor
Nevjera stvara veoma tešku i bolnu situaciju, koja uključuje sve emocije i, za kršćanina, može da dovede vjeru čak do tačke slamanja. Najbolja stvar koja možete da uradite je da "svu svoju brigu bacite na Njega, jer se On brine za vas!" (1. Petrova 5:7). Ako vam se učinilo nešto nažao, idite do Gospoda po utjehu, mudrost i vođstvo na dnevnoj bazi. Bog može da nam pomogne u najdubljim nevoljama.
Preljub je uvijek pogrešan. "Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog." (Hebrejima 13:4) Povrijeđena strana bi trebalo da se odmara u istini da je Bog osvetnik. Pojedinci kojima je učinjena nepravda ne treba da se uzrujavaju oko izravnjavanja računa. Bog će nas mnogo bolje osvetiti. Kada smo izdani, treba da predamo bol onome koji zna svaki detalj i koji će se pozabaviti time na odgovarajući način.
MOLITE SE. Tražite od Gospoda mudrost, iscjeljenje i vođstvo. Molite se za sebe, za onoga koji je pogriješio i sve druge koji su uključeni. Molite se da Gospod upravlja vašim mislima, riječima, djelima i odlukama.
BUDITE ISKRENI. Iznevjeren bračni partner će trpiti posljedice duboke povrede. Prikladno je iznijeti ljutnju i povredu prouzrokovane nevjerom. Izraziti ove emocije Bogu može biti prvi korak ka istinskom iscjeljenju (vidi Psalam 77:1–2). Kada predajemo svoje emocije i potrebe Njemu, to mu otvara vrata da služi našim srcima, tako da možemo početi da otpuštamo tu povredu. Pobožan savjet od kršćanskog savjetnika ili pastora je koristan.
BUDITE SPREMNI DA OPROSTITE. Mi treba da opraštamo drugima, kako je nama oprošteno (Efežanima 4:32). Trebalo bi da budemo voljni i spremni da pružimo oproštenje svakome, uključujući i našeg partnera koji je imao ljubavnu aferu, koji nam dođe u pokajanju, priznajući svoj grijeh (Matej 6:14 –15; 18:23 –35; Efežanima 4:31 –32; Kološanima 3:13). Možda se neko vrijeme ne može postići istinsko oproštenje, ali voljnost da se oprosti bi trebalo uvijek da bude prisutna. Gajiti gorčinu je grijeh i negativno će uticati na svakodnevne odluke.
BUDITE MUDRI. Moramo uzeti u obzir mogućnost da se nevjerni partner ne pokaje za svoj grijeh. Da li treba da oprostimo nekome ko ne priznaje svoj grijeh i ostaje u nepokajanju? Dio odgovora na ovo je zapamtiti šta oproštenje nije:
Oproštenje ne znači zaboraviti. Od nas se ne traži da zaboravimo to iskustvo, nego da se pozabavimo tim i da krenemo dalje.
Oproštenje nije uklanjanje posljedica. Grijeh ima prirodne posljedice i čak oni kojima je oprošteno mogu još neko vrijeme da ih snose, kao rezultat njihovih ranijih odabira: "Može li tko hoditi po živom ugljevlju, a da ne ožeže svoje noge? Tako biva onome, koji ide k ženi drugoga i tko se je dotakne, ne ostaje bez kazne" (Izreke 6:28–29).
Oproštenje nije osjećaj. To je odluka da se oprosti krivcu. To je izravnjanje između onog kome je krivo učinjeno i krivca. Osjećanja mogu i ne moraju da slijede oproštenje.
Oproštenje nije tajni, skriveni čin unutar nečijeg srca. Ono uključuje barem dvoje ljudi. Radi toga su priznanje i pokajanje neophodni.
Oproštenje nije automatsko obnovljenje povjerenja. Pogrešno je misliti da oprostiti nevjernom bračnom drugu danas znači da se sve vraća u normalu sutra. Pismo nam daje mnogo razloga da nemamo povjerenje u one koji su se dokazali kao nepouzdani (vidi Luku 16:10–12). Ponovna izgradnja povjerenja može početi samo nakon procesa izmirenja koje uključuje istinsko oproštenje – koje, naravno, uključuje priznanje i pokajanje.
Također, što je još važnije, ponuđeno oproštenje nije isto što i prihvaćeno oproštenje. Stav oproštenja – biti voljan da se oprosti – se razlikuje od stvarne transakcije oproštenja. Ne smijemo zaobići taj proces priznanja i pokajanja u ponovnoj izgradnji povjerenja.
Bračni partner kome se učinila nepravda može da ponudi oproštenje, ali, kako bi ono bilo potpuno, iziskuje da onaj koji je imao ljubavnu aferu prepozna svoju potrebu za njim i da ga primi, time donoseći obnovljenje odnosa.
NEKA VAM BUDE OPROŠTENO. "Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde." (1. Ivanova 1:9) Kada je brak u krizi, obje strane bi trebalo da traže od Boga da im pomogne da vide kako mogu da doprinesu cijeloj situaciji i budu oslobođeni od tereta krivice pred Njim. Od te tačke nadalje, postojaće sloboda da se traži Njegov savjet i vođstvo. Božiji Sveti Duh će ih osposobiti da učine ono što ne bi mogli sami. "Ja mogu sve u Onome koji me čini snažnim." (Filipljanima 4:13)
Kako Bog vodi, istinsko oproštenje i izmirenje je moguće. Bez obzira na to koliko je dugo potrebno, treba da se uloži sav napor da se oprosti i izmiri (vidi Matej 5:23–24). Bilo da se ostane u braku ili da se ode iz njega, "tko pusti svoju ženu – osim zbog preljube – i oženi se drugom, čini preljubu" (Matej 19:9). I dok nedužna strana može da ima osnove za razvod, Božiji prioritet je oproštenje i izmirenje.
Da zaključimo, kada bračni partner kršćanina ima ljubavnu aferu, strana kojoj se učinila nepravda mora da se čuva gorčine (Hebrejima 12:15) i da pazi da ne vrati zlo za zlo (1. Petrova 3:9). Mi treba da budemo voljni da oprostimo i da iskreno želimo obnovljenje odnosa; u isto vrijeme, ne treba da pružamo oproštenje onome koji se nije pokajao. U svim stvarima treba da tražimo Gospoda i pronađemo puninu i iscjeljenje u Njemu.
English
Kakva bi trebalo da bude reakcija kršćanina čiji je bračni partner imao ljubavnu aferu?
