Pitanje
Kako bi kršćanin trebalo da gleda na samopoštovanje?
Odgovor
Mnogi definišu samopoštovanje kao “osjećaj vrijednosti baziran na nečijim vještinama, dostignućima, statusu, finansijskom stanju, ili izgledu”. Ovakav oblik samopoštovanja može da vodi u osjećaj nezavisnosti, ponos i uzdizanje, što guši našu želju za Bogom. Jakov 4:6 nam kaže da “Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost”. Ako vjerujemo samo našim zemaljskim izvorima, bićemo neizbježno ostavljeni osjećaju vrijednosti baziranom na ponosu. Isus nam je rekao: “Tako i vi, kad učinite sve što vam je naloženo, kažite: ‘Sluge smo neznatne, učinismo samo svoju dužnost.’” (Luka 17:10).
Ovo ne znači da bi kršćani trebalo da imaju osjećaj niže vrijednosti. To samo znači da naše shvatanje onoga što znači biti dobra osoba ne bi trebalo da zavisi od nečega što radimo, nego od toga ko smo mi u Kristu. Mi treba da se ponizimo pred Njim, a On će nas uzvisiti. Psalam 16:2 nas podsjeća: “Govorim Gospodu: ‘Ti si moj gospodar. Izvan tebe nema za mene sreće.’”. Kršćani zadobijaju osjećaj vrijednosti i samopoštovanje u ispravnom odnosu sa Bogom. Mi možemo znati da smo vrijedni radi visoke cijene koju je Bog platio za nas kroz krv svog Sina, Isusa Krista.
Na neki način, nizak osjećaj vrijednosti je u suprotnosti sa ponosom. Ali u drugu ruku, to je jedan oblik ponosa. Neki ljudi imaju nizak nivo samopoštovanja jer žele da ih ljudi sažaljevaju, da obrate pažnju na njih, da ih tješe. Manjak samopouzdanja može da bude “pogledajte me” izjava, kao što je to i ponos. To je samo drugi put do istog cilja, koji je usmjerenost na sebe, zaokupiranost sobom i sebičnost. Umjesto toga, mi treba da budemo nesebični, da umremo sebi i preusmjerimo svaku pažnju koja nam je data na velikog Boga koji nas je stvorio i koji nam daje vrijednost.
Biblija nam kaže da nam je Bog dao vrijednost kad nas je otkupio da budemo Njegov narod (Efežanima 1:14). Radi toga, samo je On vrijedan časti i hvale. Kada imamo zdrav osjećaj samopoštovanja, onda sebe vrednujemo dovoljno da ne padamo u grijeh koji će nas zarobiti. Umjesto toga, treba da se vladamo u poniznosti, misleći o drugima kao o boljima od nas (Filipljanima 2:3). Rimljani 12:3 nas upozoravaju: “…kažem svakome koji je među vama neka ne misli o sebi više nego što valja misliti, nego neka misli o sebi čedno, svatko po onoj mjeri vjere koju mu je Bog udijelio.”
English
Kako bi kršćanin trebalo da gleda na samopoštovanje?
