Pitanje
Koji su neki od savremenih oblika idolopoklonstva?
Odgovor
Svi različiti oblici savremenog idolopoklonstva imaju jednu stvar u svojoj srži: sebe. Većina ljudi se više ne klanja idolima i slikama. Umjesto toga, mi slavimo ispred oltara boga sebe. Ova vrsta savremenog idolopoklonstva ima razne forme.
Prvo, slavimo ispred oltara materijalizma, koji hrani našu potrebu da podignemo svoj ego sticanjem više "stvari". Naši domovi su puni svake vrste imovine. Gradimo veće i veće kuće, sa više ormana i skladišnih prostora, kako bismo smjestili sve stvari koje kupujemo, od kojih većinu još nismo ni otplatili. Najviše naših stvari ima u sebi "planiranu zastarjelost", koja ih u kratkom roku učini beskorisnim, tako da ih premještamo u garaže ili druge skladišne prostore. Onda trčimo da kupimo najnoviji proizvod, odjeću ili uređaj, i cijeli proces počinje iznova. Ova nezasita želja za više, bolje i novije, nije ništa drugo do pohlepe. Deseta zapovijed nam kaže da ne postanemo žrtve pohlepe: "Ne poželi kuće bližnjega svojega! Ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, sluškinje njegove, vola njegova, magarca njegova, ni igdje išta, što pripada bližnjemu tvojemu!" (Izlazak 20:17). Bog zna da nikada nećemo biti sretni prepuštajući se svojim materijalističkim željama. Materijalizam je Sotonska zamka da drži naš fokus na nama samima, umjesto na Bogu.
Drugo, mi slavimo ispred oltara svog sopstvenog ponosa i ega. To često uzima oblik opsesivnosti karijerom i poslom. Milioni muškaraca – a u zadnje vrijeme i sve više žena – provodi 60-80 sati sedmično radeći. Čak i tokom vikenda i u na odmorima, naši laptopi zuje a naši umovi su zaokupljeni mislima o tome kako da učinimo naš biznis uspješnijim, kako da dobijemo to unapređenje, kako da dobijemo sljedeću povišicu, kako da sklopimo sljedeći posao. U međuvremenu, naša djeca gladuju za pažnjom i ljubavlju. Zavaravamo sebe razmišljanjem da to radimo za njih, kako bismo im pružili bolji život. Ali istina je ta da to radimo za sebe, kako bismo povećali svoje samopouzdanje time što ćemo izgledati uspješnije u očima svijeta. To je ludost. Sav naš trud i postignuća neće imati nikakvu korist nakon naše smrti, niti će to imati divljenje svijeta, jer te stvari nemaju vječnu vrijednost. Kao što je kralj Solomun sročio: "Čovjek se trudi oko mudrosti, spoznaje i vrsnoće i mora to ostaviti drugome, koji se nije trudio oko toga. I to je taština i veliko zlo! Jer što koristi čovjeku sav trud njegov i mar duha njegova, čime se muči pod suncem? Svi su ipak dani njegovi golema muka, i rad njegov velika briga; ni u noći se ne odmara duh njegov. I to je taština!" (Propovjednik 2:21-23).
Treće, mi uzdižemo čovječanstvo – a na taj način i sebe – naturalizmom i moći nauke. To nam stvara iluziju da smo gospodari našeg svijeta i gradi naše samopouzdanje do božanskih proporcija. Odbijamo Božiju Riječ i Njegov opis toga kako je stvorio nebesa i zemlju, i prihvatamo besmislice evolucije i naturalizma. Grlimo božicu ekologije i zavaravamo sebe mišljenjem da možemo da sačuvamo zemlju unedogled, kada je Bog izjavio da ona ima ograničen životni vijek i da će trajati samo do kraja vremena. U to vrijeme, On će uništiti sve što je stvorio i načiniti novo nebo i novu zemlju. "Ali će doći dan Gospodnji kao tat, u koji će nebesa s velikom bukom proći, a počela će se od ognja rastopiti, i zemlja i djela, što su na njoj, izgorjet će. I jer će se ovo sve jedanput raspasti, kako treba da vi sveto i pobožno živite, iščekujući i želeći dolazak dana Božjega, koji im će se nebesa spaliti i raspasti, i počela od ognja rastopiti, Ali čekamo po obećanju njegovu novo nebo i novu zemlju, u kojima stanuje pravednost." (2. Petrova 3:10-13). Kao što ovaj odlomak tako jasno tvrdi, naš fokus ne bi trebalo da bude na slavljenju okoline, nego na življenju svetog života dok željno čekamo povratak našeg Gospoda i Spasitelja. Samo On zaslužuje slavljenje.
Napokon, ono što je možda najdestruktivnije je to da slavimo ispred oltara samoveličine ili ispunjenja samih sebe, do isključivanja svih drugih i njihovih potreba i želja. Ovo se manifestuje u samozadovoljenju alkoholom, drogama i hranom. Oni u bogatijim zemljama imaju neograničen pristup svemu ovome (korištenje propisanih lijekova kao droge je uvijek bilo visoko rasprostranjeno, čak i među djecom). To vodi do gojaznosti, dijabetesa i drugih problema. Samokontrola koja nam je tako očajnički potrebna se odbija sa prezorim, u našoj nezasitoj želji da jedemo, pijemo i sve više se kljukamo lijekovima. Odupiremo se bilo kakvom naporu kojim ćemo obuzdati naše apetite i odlučni smo u tome da učinimo sebe bogovima svojih života. Ovaj način razmišljanja potiče iz Edenskog vrta, gdje je Sotona kušao Evu da jede od drveta, riječima: "Postaćete kao Bog" (Postanak 3:5). To je ljudska želja oduvijek – da bude bog. Slavljenje sebe je osnova savremenog idolopoklonstva.
Svako idolopoklonstvo prema sebi u svom korijenu ima tri vrste požude, koje vidimo u 1. Ivanovoj 2:16: "Jer sve, što je u svijetu požuda je tijela, požuda očiju i oholost života, nije od Oca, nego od svijeta". Ako želimo da izbjegnemo savremeno idolopoklonstvo, moramo da priznamo da je ono široko rasprostranjeno i da odbijemo sve njegove oblike. Ono nije od Boga nego od Sotone. Laž da će ljubav prema sebi donijeti ispunjenje je ista ona koju Sotona govori još od kada je prvi put slagao Adamu i Evi. Nažalost, mi još uvijek padamo na to. Ono što je još tužnije je da mnoge crkve to propagiraju u propovijedanju zdravlja, bogatstva i evanđelja prosperiteta, izgrađenih na idolu samopouzdanja. Ali, mi nikada nećemo naći sreću fokusiranjem na same sebe. Naša srca i umovi moraju da budu usredsređeni na Boga i druge. Radi toga je, kada su ga pitali koja je najveća zapovijed, Isus odgovorio: ""Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom" (Matej 22:37). Kada volimo Gospoda i druge svim što je u nama, u našim srcima neće biti mjesta za idolopoklonstvo.
English
Koji su neki od savremenih oblika idolopoklonstva?
