Druga knjiga Ljetopisa
Autor: Druga knjiga Ljetopisa ne navodi svog autora. Tradicija kaže da je Prvu i Drugu knjigu Ljetopisa napisao Ezra.Datum pisanja: Druga knjiga Ljetopisa je najvjerovatnije napisana između 450. i 425.g. p.n.e.
Svrha pisanja: Prva i Druga knjiga Ljetopisa pokrivaju skoro iste informacije kao i Prva i Druga knjiga o Samuelu i Prva i Druga knjiga o Kraljevima. Prva i Druga knjiga Ljetopisa se fokusiraju više na svećenstvo u tom periodu. Druga knjiga Ljetopisa je u suštini evaluacija religijske historije naroda.
Ključni stihovi: 2. Ljetopisa 1:18: “Salomon je bio izdao zapovijed da se sagradi Hram Gospodnjemu imenu i kraljevska palačas njemu samomu.”
2. Ljetopisa 29:1-3: “Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Abija i bila je Zaharijina kći. On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je bio činio njegov djed David. Odmah u prvoj godini svojega vladanja, u prvom mjesecu, otvori vrata na Gospodnjem Hramu i popravi ih.”
2. Ljetopisa 36:14: “I svi vrhovni svećenici počiniše zajedno s narodom tolike nevjernosti svakakvim poganskim idolskim grdobama i oskvrnuše Gospodnji Hram koji je bio dao sebi posvetiti u Jeruzalemu.”
2. Ljetopisa 36:23: “Ovako veli Kir, perzijski kralj: Sva zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Gospodin u nebu. I on mi je naložio da mu sagradim Hram u Judeji. Tko od svih vas pripada njegovu narodu, neka ide gore s blagoslovom Gospodina, svojega Boga!”
Kratak sažetak: Druga knjiga Ljetopisa bilježi historiju Južnog kraljevstva Jude, od vladavine Salomona do kraja izgnanstva u Babilonu. Propadanje Jude je razočaravajuće, ali je naglasak dat na duhovne reformatore koji su žarko tražili da vrate narod Bogu. Nije puno rečeno o lošim kraljevima ili promašajima dobrih; naglašena je samo dobrota. Pošto 2. Ljetopisa zauzima svešteničku perspektivu, Sjeverno kraljevstvo Izrael se skoro i ne spominje radi svog lažnog obožavanja i odbijanja priznanja jerusalemskog Hrama. Druga knjiga Ljetopisa zaključuje konačnim razaranjem Jerusalima i Hrama.
Indikacije: Kao što je to slučaj u cijelom Starom zavjetu gdje se spominju kraljevi i hramovi, i ovdje u njima vidimo odraz pravog Kralja nad kraljevima – Isusa Krista – i hrama Duha Svetog – Njegovog naroda. Čak su i najbolji među izraelskim kraljevima činili greške koje čine svi grešni ljudi i nesavršeno su vodili narod. Ali kada dođe Kralj nad kraljevima da živi i vlada zemljom hiljadu godina, On će uspostaviti svoje prijestolje nad svom zemljom kao Davidov zakoniti nasljednik. Samo tada ćemo imati savršenog Kralja koji će vladati u pravednosti i svetosti, što će biti nešto o čemu su i najbolji izraelski kraljevi samo mogli sanjati.
Slično tome, ni veliki Hram koji je Salomon izgradio nije bio napravljen da traje vječno. Samo 150 godina kasnije, bila mu je potrebna obnova od truleži i mrlja, jer su ga zapostavile buduće generacije koje su se okrenule idolopoklonstvu (2. Kraljevima 12). Ali hram Duha Svetoga – onih koji pripadaju Kristu – će živjeti zauvijek. Mi koji pripadamo Isusu smo taj hram, napravljen ne od čovječijih ruku, nego od volje Božije (Ivan 1:12-13). Duh koji živi u nama neće nikada otići od nas i jednog dana će nas sigurno dovesti u Božije ruke (Efežanima 1:13; 4:30). Nijedan zemaljski hram nema takvo obećanje.
Praktična primjena: Čitalac Ljetopisa je pozvan da procijeni svaku generaciju iz prošlosti i razazna zašto je svaka bila blagoslovljena radi svoje poslušnosti ili kažnjena radi svojih zlih puteva. Ali mi također, i kao generacija i kao pojedinci, treba da uporedimo stanje ovih generacija sa svojim. Ako se mi ili naša nacija ili naša crkva suočava sa teškoćama, naša privilegija je da možemo da uporedimo ono što mi vjerujemo i kako djelujemo prema tome sa iskustvom Izraelaca pod različitim kraljevima. Bog mrzi grijeh i neće ga tolerisati. Ali ako nas Ljetopisi ičemu uče, onda je to da Bog želi da oprosti i iscijeli one koji se u poniznosti pomole i pokaju (1. Ivanova 1:9).
Ako biste od Boga mogli dobiti bilo šta što poželite, šta bi to bilo? Basnoslovno bogatstvo? Savršeno zdravlje, kao i zdravlje vaših voljenih? Silu nad životom i smrću? Zadivljujuće je razmišljati o tome, zar ne? Ali još je nevjerovatnije da je Bog to ponudio Salomonu i da ovaj nije zatražio nijednu od tih stvari. Ono što je on poželio je bila mudrost i znanje da dovrši zadatak koji mu je Bog dao i da to uradi dobro. Lekcija za nas je da je nam je Bog svakome dao zadatak koji treba da ispunimo i najveći blagoslov koji možemo tražiti od Njega je sposobnost da iznesemo Njegovu volju za naše živote. Za to nam je potrebna “mudrost odozgo” (Jakov 3:17) da raspoznamo Njegovu volju, kao i razumijevanje i intimno poznanje Njega, kako bismo bili motivisani na Kristolikost, i u djelima, i u stavovima (Jakov 3:13).
English
Vrati se na bosansku stranu
Druga knjiga Ljetopisa
