Druga poslanica Korinćanima
Autor: 2. Korinćanima 1:1 navodi kao svog pisca apostola Pavla, koji je pisao vjerovatno zajedno sa Timotejem.Datum pisanja: Druga poslanica Korinćanima je najvjerovatnije napisana oko 55.-57. g.n.e.
Svrha pisanja: Crkva u Korintu se osnovala 52. g.n.e, kada je Pavle otišao tamo, tokom svog drugog misijskog putovanja. To je bilo u periodu kada je ostao jednu i po godinu, što je bilo prvi put da je mogao ostati na jednom mjestu koliko god je želio. Zapis o ovom putovanju i uspostavljanju crkve možemo naći u Djelima 18:1-18.
U svojoj drugoj poslanici Korinćanima, Pavle izražava svoje olakšanje i radost što su oni pozitivno primili njegovo “strogo” pismo (sada izgubljeno). To pismo je ukazalo na stvari koje su razarale crkvu, prvenstveno dolazak samozvanih (lažnih) apostola (2. Korinćanima 11:13) koji su vrijeđali Pavlov karakter, sijući neslogu među vjernicima i naučavajući lažnu doktrinu. Oni su izgleda dovodili u pitanje njegovu vjerodostojnost (1. Korinćanima 1:15-17), njegovu sposobnost govorništva (2. Korinćanima 10:10; 11:6) i njegovu nevoljnost da prihvati finansijsku podršku od crkve u Korintu (2. Korinćanima 11:7-9; 12:13). Bilo je također nekih ljudi koji se nisu pokajali za svoje razuzdano ponašanje (2. Korinćanima 12:20-21).
Pavle je bio presretan što je čuo od Tita da se većina Korinćana pokajala za svoje buntovništvo protiv njega (2. Korinćanima 2:12-13; 7:5-9). Apostol ih ohrabruje radi toga u izražavanju svoje istinske ljubavi (2. Korinćanima 7:3-16). On također nastoji da opravda svoje apostolstvo, pošto su neki u crkvi vjerovatno dovodili u pitanje njegov autoritet (2. Korinćanima 13:3).
Ključni stihovi:
2. Korinćanima 3:5: “Ne zbog vlastite sposobnosti koju bismo mogli sebi pripisati, nego je naša sposobnost od Boga.”
2. Korinćanima 3:18: “Svi mi koji otkrivenim licem odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku, iz slave u slavu, kao od Gospodnjeg Duha.”
2. Korinćanima 5:17: “Ako je dakle tko u Kristu, on je novo stvorenje. Staro je prošlo i, gle, novo je nastalo.”
2. Korinćanima 5:21: “Njega koji nije znao grijeha, opteretio je za nas grijehom da mi postanemo Božja pravda u njemu.”
2. Korinćanima 10:5: “Obaramo mudrovanje i svaku umišljenost koja se podiže protiv spoznaje Boga, i upravljamo svaku misao na poslušnost Kristu.”
2. Korinćanima 13:4: “Doista, bio je raspet po slabosti, ali živi po Božjoj sili; jer smo i mi slabi u njemu, ali ćemo živjeti s njim Božjom silom – za vas.”
Kratak sažetak: Nakon pozdrava vjernicima u korintskoj crkvi i objašnjenja zašto ih nije posjetio kako je u početku planirao (stihovi 1:3–2:2), Pavle pojašnjava prirodu svoje službe. Pobjeda kroz Krista i iskrenost pred Bogom su bili obilježja njegovog služenja crkvama (2:14-17). On poredi slavnu službu pravednika u Kristu sa “službom osude” koja je u Zakonu (stih 3:9) i izjavljuje svoju vjeru u valjanost svoje službe uprkos jakim progonstvima (4:8-18). Peto poglavlje daje pregled osnove kršćanske vjere – nove prirode (17. stih) i zamjenu našeg grijeha za Kristovu pravednost (21. stih).
U šestom i sedmom poglavlju Pavle brani sebe i svoju službu, ponovo uvjeravajući Korinćane u svoju iskrenu ljubav koju ima prema njima, i podstiče ih na pokajanje i sveto življenje. U osmom i devetom poglavlju ih podstiče da slijede primjer svoje braće u Makedoniji i pokažu velikodušnost svetima u potrebi. Poučava ih o principima i nagradi milostivog davanja.
Pavle završava svoje pismo ponovo pomenuvši autoritet koji ima među njima (10. poglavlje) i brigu za njihovu vjernost njemu dok se suočavaju sa svirepim protivljenjem lažnih apostola. On sebe naziva “bezumnikom” jer mora preko volje da se hvali svojim kvalifikacijama i svojim trpljenjem za Krista (11. poglavlje). Završava svoju poslanicu opisujući viziju neba koju je doživio i “trn u tijelu” koji mu je Bog dao kako bi ostao ponizan (12. poglavlje). Zadnje poglavlje sadrži Pavlov podsticaj Korinćanima da se preispitaju kako bi vidjeli da li je ono što oni ispovijedaju stvarnost, i završava blagoslovom ljubavi i mira.
Povezanosti: U svojim poslanicama, Pavle se često osvrće na Stari zavjet, upoređujući ga sa nenadmašnom veličinom evanđelja Isusa Krista i spasenjem milošću. U 2. Korinćanima 3:4-11, Pavle suprotstavlja starozavjetni Zakon sa Novim zavjetom milosti, odnoseći se prema Zakonu kao onom koji “ubija”, dok Duh daje život. Zakon je “služba smrti, koja je slovima urezana u kamenje” (st. 7; Izlazak 24:12) jer donosi samo spoznanje o grijehu i osudu istog. Slava Zakona je u tome što on odražava slavu Božiju, ali služba Duha je mnogo slavnija, jer odražava Njegovu milost i ljubav, u tome što je dao Krista kao ispunjenje Zakona.
Praktična primjena: Ovo pismo je najličnije i najmanje se bavi doktrinom, od svih Pavlovih poslanica. Ono nam govori više o Pavlu kao osobi i služitelju nego ijedno drugo. S tim na umu, postoji nekoliko stvari koje iz ove poslanice možemo primijeniti u svojim životima danas. Prva je upravljanje, ne samo novcem, nego i vremenom. Makedonci ne samo da su velikodušno dali, nego “predadoše sami sebe, najprije Gospodinu, a onda nama po Božjoj volji” (2. Korinćanima 8:5). Na isti način bi mi trebalo da posvetimo Gospodu ne samo sve što imamo, nego i sve što jesmo. Njemu zaista nije potreban naš novac. On je svemoguć! On želi srce, ono koje želi da služi, udovolji i voli. Upravljanje i davanje Bogu je više od samog novca. Da, Bog želi da dajemo desetak od svojih prihoda, i On je obećao da će nas blagosloviti kad dajemo Njemu. Ali, postoji nešto mnogo više od toga. Bog želi 100%. On želi da mu damo sve svoje. Sve što jesmo. Trebalo bi da provedemo svoje živote živeći tako da služimo svom Ocu. Ne bi samo trebalo da damo Bogu svoje novčanike, nego bi naši životi trebalo da budu odraz Njega samog. Trebalo bi da sebe damo prvo Gospodu, zatim crkvi i radu u službi Isusa Krista.
English
Vrati se na bosansku stranu
Druga poslanica Korinćanima
