Evanđelje po Luki
Autor: Evanđelje po Luki ne navodi svog autora. Iz Luke 1:1-4 i Djela apostolskih 1:1-3 vidimo jasno da je isti autor pisao i Lukino evanđelje i Djela, obje knjige upućene “plemenitom Teofilu” , vjerovatno rimskom dostojanstveniku. Tradicija iz najranijih dana crkve kaže da je Luka, doktor i blizak saradnik apostola Pavla, napisao i ovo Evanđelje i Djela apostolska (Kološanima 4:14; 2. Timoteju 4:11), što bi ga učinilo jedinim neznabošcem koji je napisao neku knjigu Pisma.Datum pisanja: Evanđelje po Luki je najvjerovatnije napisano između 58. i 65.g.n.e.
Svrha pisanja: Kao što je slučaj sa druga dva sinoptička Evanđelja – Matejevim i Markovim – svrha ove knjige je da otkrije Gospoda Isusa Krista i sve što je On “činio i učio, do dana kad je apostolima, izabranima Duhom Svetim, dao nalog i onda bio uzet” (Djela 1:1-2). Lukino evanđelje je jedinstveno po tome što je ono historijski pedantno – “napisano po redu” (Luka 1:3) u skladu sa njegovim doktorskim umom – često dajući detalje koje drugi izvještaji izostavljaju. Lukina historija o životu Velikog liječnika naglašava Njegovu službu – i saosjećanje prema – neznabošcima, Samarijancima, ženama, poreznicima, grešnicima i drugima koji su se smatrali odbačenima u Izraelu.
Ključni stihovi: Luka 2:4-7: “Josip je bio iz Davidove kuće i obitelji. Tako uziđe on iz grada Nazareta u Galileji u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem, da se upiše s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna. Kad su bili ondje, ispuniše se njezini dani. Ona rodi svojega prvorođenog sina, povi ga u pelenice i položi ga u jasle. U gostinjcu nije bilo za njih mjesta.”
Luka 3:16: “A Ivan izjavi svima: ‘Ja vas krstim samo vodom. Ali dolazi jedan koji je moćniji od mene. Ja nisam dostojan odriješiti remenja na njegovoj obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.’”
Luka 4:18-21: “‘Gospodnji duh počiva na meni. On me pomaza da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me da navješćujem zarobljenima oslobođenje, slijepima vid, da oslobodim potlačene, da proglasim milosnu Gospodnju godinu.’ Tada zatvori knjigu, dade je natrag sluzi i sjede. Oči sviju u sinagogi bile su uprte u njega. On im poče govoriti: ‘Danas se ispuni ova riječ Pisma koju ste upravo čuli.’”
Luka 18:31-33: “Uze dvanaestoricu nasamo i reče im: ‘Evo idemo u Jeruzalem. Ondje će se sve ispuniti što su proroci pisali za Sina Čovječjega. On će biti predan neznabošcima, ismijan, zlostavljan i popljuvan. Bičevat će ga i ubiti. Ali treći će dan uskrsnuti.’”
Luka 23:33-34: “Kad dođoše na mjesto koje se zove Lubanja, razapeše ga ondje. Isto tako zločince, jednoga s njegove desne, drugoga s njegove lijeve. A Isus se molio: ‘Oče, oprosti im; jer ne znaju što čine!’”
Luka 24:1-3: “Prvoga dana tjedna otiđoše one vrlo rano na grob s mirisima što su ih bile pripravile. Nađoše kamen od groba odvaljen i uđoše unutra. Ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.”
Kratak pregled: Nazvanu najljepšom knjigom ikada napisanom, Luka počinje govoreći nam o Isusovim roditeljima; rođenju njegovog rođaka, Ivana Krstitelja; Marijinom i Josipovom putovanju u Betlehem, gdje je Isus rođen u štali; i zatim Njegovom rodoslovlju preko Marije. Isusova javna služba otkriva Njegovo savršeno saosjećanje i oproštenje kroz priče o izgubljenom sinu, bogatašu i Lazaru, i dobrom Samarijancu. I dok mnogi vjeruju u ovu nepristrasnu ljubav koja nadilazi ljudska ograničenja, mnogi drugi – posebno religiozne vođe – izazivaju Isusove izjave i stoje im nasuprot. Kristovi sljedbenici su ohrabreni da izračunaju cijenu učeništva, dok Njegovi neprijatelji traže Njegovu smrt na križu. Konačno, Isus je izdan, kušan, osuđen i razapet. Ali, grob ga ne može zadržati! Njegovo uskrsnuće osigurava nastavak Njegove službe traženja i spašavanja izgubljenih.
Povezanosti: Kao nejevrejin, Luka ne upućuje toliko na Stari zavjet kao Matej i većina starozavjetnih citata su u riječima koje je izgovorio Isus, a ne u samoj Lukinoj naraciji. Isus ovdje koristi Stari zavjet da se odbrani od sotonskih napada, odgovarajući mu sa: “Stoji pisano” (Luka 4:1-13); da pokaže da je On obećani Mesija (Luka 4:17-21); da podsjeti farizeje na njihovu nesposobnost držanja Zakona i potrebu za Spasiteljem (Luka 10:25-28, 18:18-27); i da ih zbuni u njihovom znanju kad pokušavaju da ga uhvate u zamku i prevare (Luka 20).
Praktična primjena: Luka nam daje predivan portret našeg saosjećajnog Spasitelja. Isus nije bio “gluv” za siromašne i one u potrebi; ustvari, oni su bili primarni fokus u Njegovoj službi. Izrael je u to doba bio društvo veoma svjesno klasnih razlika. Slabi i ugnjetavani su bili bukvalno nemoćni da poboljšaju svoju sudbinu u životu i bili su posebno otvoreni za poruku da se “Kraljevstvo Božje približilo” (Luka 10:9). Ovo je poruka koju moramo nositi onima oko nas koji očajnički treba da je čuju. Čak i u uporedivo bogatijim zemljama – možda posebno tamo – duhovna potreba je strašna. Kršćani moraju da slijede Isusov primjer i donesu dobru vijest spasenja duhovno siromašnim i onima u potrebi. Kraljevstvo Božije je blizu a vrijeme je svakim danom sve kraće.
English
Vrati se na bosansku stranu
Evanđelje po Luki
