Evanđelje po Marku
Autor: Iako Evanđelje po Marku ne navodi svog autora, postoji jednoglasno svjedočanstvo ranih crkvenih otaca da je Marko pisac ove knjige. On je bio saradnik apostola Petra i po svemu sudeći, njegov duhovni sin (1. Petrova 5:13). Marko je od Petra primio informaciju iz prve ruke, o događajima i Gospodnjem učenju, i sačuvao te informacije u pisanoj formi.Sveopšte je prihvaćeno da je Marko isti Ivan Marko iz Novog zavjeta (Djela 12:12). Njegova majka je bila bogata i ugledna kršćanka u jerusalimskoj crkvi, i vjerovatno se crkva sastajala u njenom domu. Marko se pridružio Pavlu i Barnabi na njihovom prvom misijskom putovanju, ali ne i na drugom, radi jakog neslaganja između te dvojice (Djela 15:37-38). Međutim, skoro pred kraj svog života, Pavle ga je pozvao da bude sa njim (2. Timoteju 4:11).
Datum pisanja: Evanđelje po Marku je najvjerovatnije jedno od prvih napisanih knjiga Novog zavjeta, vjerovatno oko 57-59.g.n.e.
Svrha pisanja: Dok je Matej pisao prvenstveno svojim jevrejskim savremenicima, Markovo Evanđelje izgleda da je ciljalo na rimske vjernike, naročito neznabošce. Marko je pisao kao pastor kršćanima koji su ranije čuli Evanđelje i povjerovali (Rimljanima 1:8). Njegova želja je bila da oni imaju biografsku priču Isusa Krista kao Sluge Gospodnjeg i Spasitelja svijeta, kako bi osnažio njihovu vjeru dok se suočavaju sa žestokim progonstvom, i nauči ih šta znači biti Njegov učenik.
Ključni stihovi: Marko 1:11: “S neba povika glas: ‘Ti si moj ljubljeni Sin; ti si mi po volji.’”
Marko 1:17: “Isus im reče: ‘Pođite za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi’”
Marko 10:14-15: “Kad to vidje Isus, razljuti se i reče im: ‘Pustite djecu neka dolaze k meni i ne branite im; jer je za takve Božje kraljevstvo. Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, neće doći u njega.’”
Marko 10:45: “I Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da da svoj život u otkup za mnoge.”
Marko 12:30-31: “Ljubi Gospodina, svoga Boga, svim srcem, svom dušom, svom pameti i svom svojom snagom! Druga glasi: Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe! Važnije zapovijedi od tih nema.”
Marko 16:6: “A on im reče: ‘Ne bojte se! Tražite Isusa Nazarećanina, Raspetoga. Uskrsnuo je, nije ovdje. Evo, ovdje je mjesto kamo su ga bili položili.’”
Marko 16:15: “Tada im reče: ‘Idite u sav svijet i propovijedajte evanđelje svim stvorenjima!’”
Kratak sažetak: Ovo Evanđelje je jedinstveno po tome što naglašava Isusova djela više nego Njegovo učenje. Napisano je jednostavno, brzo se kreće od jedne episode Kristovog života do druge. Ne počinje sa rodoslovljem kao Matejevo, pošto neznabošci nisu bili toliko zainteresovani za Njegovu lozu. Nakon uvoda, gdje se Isus pojavjuje pri svom krštenju, On počinje svoju javnu službu u Galileji i poziva prva četiri od dvanaest učenika. Ono što slijedi je zapis Isusovog života, smrti i uskrsnuća.
Markov zapis nije samo zbirka događaja, nego priča napisana da otkrije da je Isus Mesija, koji je došao ne samo za Jevreje nego i za neznabošce. U dinamičkom ispovijedanju, učenici, vođeni Petrom, priznali su svoju vjeru u Njega (Marko 8:29-30), iako nisu u potpunosti razumjeli Njegovo mesijanstvo do Njegovog uskrsnuća.
Kako pratimo Njegov put kroz Galileju, okolna područja, pa do Judeje, vidimo kako je brz tempo uspostavljao. Doticao je živote mnogih ljudi, ali je ostavljao jedan neizbrisiv trag na svojim učenicima. Na gori preobraženja (Marko 9:1-9) dao je trojici od njih prikaz svog budućeg povratka u sili i slavi, i ponovo im je bilo otkriveno ko On jeste.
Međutim, u danima koji su vodili do Njegovog zadnjeg puta u Jerusalim, vidimo ih zbunjene, uplašene i sumnjičave. Kad su ga hapsili, Isus je ostao sam, nakon što su oni pobjegli. U satima ponižavajućeg suđenja koji su uslijedili, On je hrabro izjavio da je On Krist, Sin Blagoslovljenoga, i da će se pobjedonosno vratiti (Marko 14:61-62). Krucijalnim događajima kao što su raspeće, smrt, sahrana i uskrsnuće nije prisustvovala većina Njegovih učenika. Ali nekoliko vjernih žena je gledalo Njegovu Pasiju. Nakon šabata, rano ujutro prvi dan sedmice, otišle su do groba sa mirisnim uljima za tijelo. Kada su vidjele da je kamen sa groba pomjeren, ušle su unutra. Umjesto Kristovog tijela, vidjele su anđela obučenog u bijelo. Radosna vijest koju su primile je bila: “On je uskrsnuo!” Žene su bile prvi evanđelisti, pošto su proširile dobru vijest o Njegovom uskrsnuću. Ova ista poruka se prenosi kroz cijeli svijet u narednim vijekovima, sve do današnjeg dana.
Povezanosti: Pošto su Markova ciljana publika neznabošci, on ne citira toliko Stari zavjet kao Matej, koji je prvenstveno pisao Jevrejima. Ne počinje sa rodoslovljem kako bi povezao Isusovu lozu sa jevrejskim patrijarsima, nego krštenjem, početkom Njegove zemaljske službe. Ali čak i tu Marko citira starozavjetno proroštvo vezano za glasnika – Ivana Krstitelja – koji će potaknuti ljude da “pripreme Gospodnji put” (Marko 1:3; Izaija 40:3), dok čekaju dolazak njihovog Mesije.
Isus se poziva na Stari zavjet u nekoliko poglavlja Markovog Evanđelja. U Marku 7:6 On ukorava farizeje za njihovo površno obožavanje Boga svojim usnama, dok im je srce daleko od Njega i poziva se na njihovog proroka Izaiju da ih optuži za tvrdoću njihovog srca (Izaija 29:13). Zatim navodi drugo starozavjetno proroštvo koje je trebalo da se ispuni tu istu noć, kada su se učenici razbježali kao ovce bez pastira pri Njegovom hapšenju i pogubljenju (Marko 14:27; Zaharija 13:7). Ponovo se poziva na Izaiju kada je očistio Hram od mjenjača novca (Marko 11:15-17; Izaija 56:7; Jeremija 7:11) i na Psalme kada objašnjava da je On glavni ugaoni kamen naše vjere i Crkve (Marko 12:10-11; Psalm 118:22-23).
Praktična primjena: Marko predstavlja Isusa kao Slugu Božijeg koji pati (Marko 10:45) i kao onog koji je došao da služi i žrtvuje se za nas, dijelom da i nas inspiriše da radimo isto. Mi treba da služimo kako je i On, sa istom poniznošću i posvećenjem za služenje drugima. Isus nas potiče da ne zaboravimo da, kako bismo bili veliki u Božijem kraljevstvu, moramo biti sluga svima (Marko 10:44). Samopožrtvovanje bi trebalo da nadmaši našu potrebu za prepoznanjem ili nagradom, kako je i Isus bio voljan da bude ponižen kada je položio svoj život za ovce.
English
Vrati se na bosansku stranu
Evanđelje po Marku
