Knjiga Izlaska
Autor: Autor Knjige Izlaska je Mojsije (Izlazak 17:14; 24:4-7; 34:27).Datum pisanja: Knjiga Izlaska je napisana između 1440. i 1400 g. pne.
Svrha pisanja: Riječ “izlazak” znači odlazak. U Božije vrijeme, izlazak Izraelaca iz Egipta je obilježio kraj perioda ugnjetavanja Abrahamovih potomaka (Postanak 15:13) i početak ispunjenja zavjetnog obećanja datog njemu da oni, ne samo da će živjeti u obećanoj zemlji, nego da će se umnožiti i postati veliki narod (Postanak 12:1-3, 7). Svrha ove knjige može da se iskaže kao opis brzog rasta Jakovljevih potomaka od Egipta do uspostavljanja teokratskog naroda u njihovoj obećanoj zemlji.
Ključni stihovi: Izlazak 1:8: “Tada zavlada u Egiptu novi kralj, koji nije ništa znao o Josipu.”
Izlazak 2:24-25: “Bog je čuo njihove vapaje. I spomenu se Bog svojega saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Bog pogleda na Izraelove sinove i Bog se za njih zauze.”
Izlazak 12:27: “‘To je žrtva Pashe za Gospodina, koji prođe mimo kuća sinova Izraelovih u Egiptu, kad je ubijao Egipćane, a naše kuće poštedio.’ Tada se narod nakloni I baci se ničice.”
Izlazak 20:2-3: “Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji te je izveo iz egipatske zemlje, iz kuće ropstva. Nemaj drugih Bogova uz mene!”
Kratak sažetak: Izlazak počinje tamo gdje Postanak završava, gdje se Bog bavi svojim izabranim narodom, Jevrejima. On prati događaje od vremena kad Izraelci ulaze u Egipat preko Josipa, koji je tamo bio moćan, sve dok na kraju nisu oslobođeni od okrutnih sveza ropstva u koje ih je doveo “…novi kralj, koji nije ništa znao o Josipu” (Izlazak 1:8).
Poglavlja 1-14 opisuju uslove koje su Jevreji imali dok ih je Faraon ugnjetavao, podizanje Mojsija kao njihovog oslobodioca, pošasti koje je Bog pustio na Egipat radi odbijanja njegovog vođe da mu se podčini i odlazak iz Egipta. Božija suverena i moćna ruka se očitovala u čudima pošasti – koje završavaju smrću svih prvorođenaca i uspostavom prve Pashe – oslobođenju Izraelaca, razdvajanju Crnog mora i uništenju egipatske vojske.
Srednji dio Izlaska je posvećen lutanju po pustinji i Božijem čudesnom proviđanju za Njegov narod. Ali iako im je dao hljeb s neba, slatku vodu iz gorke, vodu iz stijene, pobjedu nad onima koji su mogli da ih unište, svoj Zakon napisan Njegovom rukom na kamenim pločama i svoje prisustvo u plamenom stupu i oblaku, narod je neprestano gunđao i bunio se protiv Njega.
Posljednja trećina knjige opisuje gradnju Kovčega zavjeta i plan za Šator od sastanka sa njegovim različitim žrtvama, oltarima, namještajem, ceremonijama i oblicima obožavanja.
Indikacija: Brojne žrtve koje su zahtijevane od Izraelaca su bile slika krajnje žrtve, Pashalnog janjeta Božijeg, Isusa Krista. U noći zadnje pošasti u Egiptu, trebalo je ubiti janje bez mane i njegovom krvlju namazati dovratke kuća Božijeg naroda, čime su bili zaštićeni od anđela smrti. Ovo je bio proročki čin o Isusu, Božijem janjetu, koje nije imalo mane ni nedostatka (1. Petrova 1:19), a čija krv nama osigurava vječni život. Među simboličnim prikazima Krista u Knjizi Izlaska je i priča o vodi iz stijene, u Izlasku 17:6. Baš kao što je Mojsije udario stijenu kako bi iz nje narodu potekla voda za piće i time im dala život, tako je i Bog udario stijenu našeg spasenja, razapevši ga za naše grijehe, a iz te stijene je potekao dar žive vode (Ivan 4:10). Mana u pustinji je savršena slika Krista, hljeba života (Ivan 6:48), kojim nam je Bog dao život.
Praktična primjena: Mojsijev zakon je u jednom dijelu dat kako bi pokazao čovječanstvu da ono nije u mogućnosti da ga ispuni. Mi nismo u stanju da udovoljimo Bogu držeći Zakon; stoga nas Pavle potiče da “povjerujemo u Krista Isusa, da se opravdamo vjerom u Krista, a ne djelima Zakona, jer se djelima Zakona neće opravdati nijedan čovjek” (Galaćanima 2:16).
Božije proviđanje za Izraelce, od oslobođenja od ropstva do mane i prepelica u pustinji, je jasan pokazatelj Njegove izobilne brige za Njegov narod. On je obećao da će ispuniti sve naše potrebe. “Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo svojega Sina Isusa Krista, Gospodina našega.” (1. Korinćanima 1:9)
Mi treba da vjerujemo Gospodu, jer nas On može osloboditi od bilo čega. Ali Bog ne dozvoljava da grijeh zauvijek prođe nekažnjeno. Kao rezultat toga, možemo vjerovati u Njegovu kaznu i pravdu. Kada nas Bog izbavi iz loše situacije, ne treba da želimo da se ponovo vratimo tamo. Kada On nešto zahtijeva od nas, onda očekuje da se povinujemo, ali u isto vrijeme proviđa milost i blagodat jer zna da, sami po sebi, nismo u stanju da u potpunosti poslušamo.
English
Vrati se na bosansku stranu
Knjiga Izlaska
