Knjiga Postanka
Autor: Autor knjige Postanka je nepoznat. Tradicionalno se uvijek pretpostavljalo da je to Mojsije. Ne postoji uvjerljiv razlog za poricanje da je on autor Postanka.Datum pisanja: U knjizi Postanka ne piše kad je ona napisana. Najvjerovatnije je da je to bilo između 1440. i 1400. pne, u periodu od kad je Mojsije izveo izraelski narod iz Egipta, do njegove smrti.
Svrha pisanja: Knjiga Postanka se ponekad naziva “sjemenište” cijele Biblije. Većina glavnih doktirina u Bibliji su tamo začete. Uz pad čovjeka, zapisano je i Božije obećanje spasenja ili otkupljenja (Postanak 3:15). Doktine o stvaranju, ulasku grijeha, opravdanju, otkupljenju, izopačenosti, gnjevu, milosti, suverenosti, odgovornosti i mnoge druge – sve su spomenute u ovoj izvornoj knjizi, zvanoj Postanak.
Mnoga velika životna pitanja su odgovorena u Postanku. (1) Odakle potičem? (Bog nas je stvorio – Postanak 1:1) (2) Zašto sam ovdje? (Ovdje smo da bismo imali odnos sa Bogom – Postanak 15:6) (3) Gdje idem? (Imamo odredište koje nas čeka nakon smrti – Postanak 25:8). Postanak se obraća naučnicima, historičarima, teolozima, domaćicama, zemljoradnicima, putnicima, i ljudima i ženama Božijim. To je pogodan početak Božije priče Njegovog plana za čovječanstvo, Biblije.
Ključni stihovi: Postanak 1:1: “U početku stvori Bog nebo i zemlju.”
Postanak 3:15: “Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. On će ti satrti glavu, a ti ćeš mu raniti petu.”
Postanak 12:2-3: “Jer učinit ću te velikim narodom, i blagoslovit ću te, proslavit ću tvoje ime. Ti ćeš proširiti blagoslov. Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju i proklet ću one koji tebe proklinju. U tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.”
Postanak 50:20: “Vi dakako misliste zlo protiv mene, ali Bog okrenu to na dobro, da izvrši ono što se danas zbiva, da uzdrži na životu mnoge ljude.”
Kratak sažetak: Knjiga Postanka može da se podijeli na dva dijela: drevnu i patrijarhalnu historiju. Drevna historija bilježi (1) Stvaranje (poglavlja 1-2); (2) Čovjekov pad (poglavlja 3-5); (3) Potop (poglavlja 6-9); i (4) disperziju (poglavlja 10-11). Patrijarhalna historija bilježi životne priče četiri velika čovjeka: (1) Abrahama (Postanak 12-25:8); (2) Izaka (Postanak 21:1-35-29); (3) Jakova (Postanak 25:21-50:14); i (4) Josipa (Postanak 30:22-50:26).
Bog je stvorio svijet koji je bio dobar i slobodan od grijeha. Stvorio je čovječanstvo da bi ono imalo lični odnos sa Njim. Adam i Eva su sagriješili i stoga donijeli zlo i smrt u taj svijet. Zlo se neprestano povećavalo dok nije ostala samo jedna porodica u kojoj je Bog mogao da pronađe nešto dobro. On je poslao Potop da uništi zlo, ali je spasio Nou i njegovu porodicu, zajedno sa životinjama u arci. Nakon Potopa, čovječanstvo je ponovo počelo da se umnožava i širi po svijetu.
Bog je odabrao Abrahama, kroz kojeg će stvoriti izabrani narod i na kraju dovesti obećanog Mesiju. Ta linija je išla dalje preko Abrahamovog sina Izaka, a onda do Jakova. Bog je promijenio Jakovljevo ime u Izrael, i njegovih 12 sinova su preci 12 izraelskih plemena. U svojoj suverenosti, Bog je učinio da, radi opakih djela njegove braće, Jakovljev sin Josip završi u Egiptu. Taj čin, kojim su mu braća namijenila zlo, Bog je namijenio za dobro, što je na kraju rezultovalo time da je Josip, koji je zadobio veliku moć u Egiptu, spasio Jakova i njegovu familijiu od pogubne gladi.
Indikacija: Mnoge teme u Novom zavjetu imaju korijen u Postanku. Isus Hrist je ženino sjeme koje će uništiti sotonsku silu (Postanak 3:15). Kao i u Josipovom slučaju, Božiji plan za dobrobit čovječanstva kroz žrtvu Njegovog Sina je bio namijenjen za dobro, iako su oni koji su razapeli Isusa time namijenili zlo. Noa i njegova porodica su bili prvi od pripadnika onih koji su u Bibliji oslikani kao ostatak. Uprkos poražavajućim situacijama i teškim okolnostima, Bog bi uvijek sačuvao jedan ostatak vjernih za sebe. Ostatak Izraelaca se vratio u Jerusalim nakon babilonskog zatočeništva; Bog je održao ostatak kroz sva progonstva opisana u Izaiji i Jeremiji; ostatak od 7000 sveštenika je bio sakriven od Jezabelinog gnjeva; Bog je obećao da će ostatak Jevreja jednog dana prihvatiti svog pravog Mesiju (Rimljanima 11). Vjera koja se očitovala u Abrahamu će biti dar od Boga i osnova spasenja i za Jevreje i za neznabošce (Efežanima 2:8-9; Hebrejima 11).
Praktična primjena: Najvažnija tema Postanka je Božije vječno postojanje i Njegovo stvaranje svijeta. Autor se ne trudi da odbrani Božije postojanje; on jednostavno tvrdi da Bog jeste, da je oduvijek bio i da će uvijek biti svemoguć nad svim. Na isti način mi imamo pouzdanje u ono što je napisano u Postanku, uprkos tvrdnjama onih koji to poriču. Svi ljudi, bez obzira kojoj kulturi i nacionalnosti pripadali, ili koji jezik koristili, odgovorni su Stvoritelju. Ali smo radi grijeha, koji je ušao u svijet padom, odvojeni od Njega. Međutim, kroz jedan mali narod, Izrael, otkriven je Božiji otkupljujući plan za čovječanstvo, dostupan za sve. Mi se radujemo tom planu.
Bog je stvorio svemir, zemlju i sva živa bića. Možemo mu vjerovati da će se On postarati za sve što je vezano za naš život. Bog može uzeti jednu beznadežnu situaciju, kao što je bila Abrahamova i Sarina nemogućnost da imaju djecu, i učiniti nevjerovatne stvari ako samo vjerujemo i poslušamo ga. U našim životima se mogu desiti strašne i nepravedne stvari, kao što je to bio slučaj sa Josipom, ali Bog će uvijek iznijeti veće dobro ako imamo vjeru u Njega i Njegov suveren plan. “Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu.” (Rimljanima 8:28).
English
Vrati se na bosansku stranu
Knjiga Postanka
