Knjiga o sucima
Autor: Knjiga o sucima ne imenuje svog autora. Tradicija kaže da ju je napisao prorok Samuel. Unutrašnji dokazi ukazuju da je autor ove knjige živio kratko nakon perioda sudaca. Samuel se uklapa u to.Datum pisanja: Knjiga o sucima je najvjerovatnije napisana između 1045. i 1000. pne.
Svrha pisanja: Knjiga o sucima može da se podijeli na dva dijela: 1) Poglavlja 1-16, koja govore o oslobodilačkim ratovima, počevši od onog kad su Izraelci porazili Kanaance, do onog kad su porazili Filisteje i Samsonove smrti; 2) Poglavlja 17-21 koja su dodaci i nisu povezana sa prethodnim poglavljima. Ona su poznata kao ona koja opisuju doba kada “nije bilo kralja u Izraelu” (Suci 17:6; 18:1; 19:1; 21:25). Knjiga o Ruti je u početku bila dio Knjige o sucima, ali je 450. g. odvojena kao zasebna knjiga.
Ključni stihovi: Suci 2:16-19: “Tada im je Gospodin podizao suce, koji su ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja. Ali ni svojih sudaca nisu slušali, nego su tuđim bogovima tjerali idolopoklonstvo i klanjali im se. Brzo su zašli s puta kojim su išli njihovi oci, što su slijedili zapovijedi Gospodnje. Ali oni nisu tako činili. Kad im je Gospodin podizao suce, onda je Gospodin bio sa sucem i izbavljao ih iz ruku njihovih neprijatelja dok je sudac živio. Jer bi Gospodina dirnule njihove tužbe na mučitelje i tlačitelje. Ali čim bi sudac umro, potjerali bi oni ponovno još gore nego njihovi oci, trčali bi za drugim bogovima, služili im i klanjali im se. Nisu ostavljali svojih opakih djela i putova.”
Suci 10:15: “Tada Izraelovi sinovi priznaše Gospodinu: ‘ Sagriješismo. Čini s nama što ti je drago! Samo nas izbavi još ovaj put!’”
Suci 21:25: “U ono vrijeme nije bilo još kralja u Izraelu. Svatko je činio što je htio.”
Kratki sažetak: Knjiga o sucima je tragičan zapis o tome kako su Jahvu (Boga) njegova djeca uzimala zdravo za gotovo iz godine u godinu, vijek za vijekom. Suci su tužan kontrast knjizi o Jošui, koja bilježi blagoslove koje je Bog dao Izraelcima za njihovu poslušnost Njemu u osvajanju zemlje. U sucima, oni su neposlušni i klanjaju se idolima, što je vodilo njihovim mnogim porazima. Ipak Bog nikad nije posustao u tome da raširi svoje ruke u ljubavi prema svom narodu, kad god bi se pokajali za svoje opake puteve i zazvali Njegovo ime (Suci 2:18) Kroz 15 izreaelskih sudaca, Bog je ispoštovao svoje obećanje dato Abrahamu, da će zaštititi i blagosloviti njegovo potomstvo (Postanak 12:2-3).
Nakon smrti Jošue i njegovih savremenika, Izraelci su se vratili služenju Baalu i Aštarti. Bog je dozvolio da trpe posljedice obožavanja lažnih bogova. Tada je narod Božiji zavapio Jahvi da im pomogne. On je svojoj djeci poslao suce da ih vode u pravedno življenje. Ali su s vremena na vrijeme okretali leđa Bogu i vraćali svojim grešnim životima. Međutim, držeći svoj dio zavjeta sa Abrahamom, Bog bi spašavao svoj narod od njihovih tlačitelja u periodu od 480 godina Knjige o sucima.
Vjerovatno je najznačajniji sudac bio dvanaesti, Samson, koji je vodio Izraelce nakon 40.godišnjeg ropstva pod vladavinom nemilosrdnih Filistejaca. Samson je poveo Božiji narod u pobjedu nad njima, gdje je izgubio sopstveni život nakon što je 20 godina bio sudac nad Izraelom.
Tipologija: Objava Samsonovoj majci da će roditi sina koji će voditi Izrael je nagovještaj najave Mariji da će roditi Mesiju. Bog je poslao svog anđela objema ženama i rekao im da će “zatrudniti i roditi sina” (Suci 13:7; Luka 1:31) koji će voditi Njegov narod.
Božije samilosno oslobađanje Njegovog naroda uprkos njihovih grijeha i tome što su ga odbijali, predstavlja sliku Krista na križu. Isus je umro da bi oslobodio svoj narod – sve koji ikad povjeruju u Njega – od njihovih grijeha. Iako ga je većina koja ga je slijedila tokom Njegove službe na kraju napustila i odbacila, On je i dalje ostao vjeran svojim obećanjima i otišao je na križ da umre za nas.
Praktična primjena: Neposlušnost uvijek nosi sa sobom sud. Izraelci predstavljaju savršen primjer onoga što ne bi trebalo da radimo. Umjesto da nauče iz iskustva da će Bog uvijek kazniti pobunu protiv Njega, oni su nastavljali u svojoj neposlušnosti i trpili su Božije nezadovoljstvo i disciplinu. Ako mi nastavimo u neposlušnosti, pozivamo Božiju disciplinu, ne zato što On uživa u našoj patnji, nego “jer Gospodin stegom odgaja onoga koga ljubi, i šiba svakog sina kojeg priznaje za svoga” (Hebrejima 12:6).
Knjiga o sucima je svjedočanstvo Božije vjernosti. Čak i “ako smo mi nevjerni, on ostaje vjeran” (2. Timoteju 2:13). Iako mi možemo biti nevjerni prema Njemu, kao što su to bili Izraelci, On je još uvijek vjeran da nas spasi i sačuva (1. Solunjanima 5:24), i da nam oprosti kada tražimo oproštenje (1. Ivanova 1:9). “On će vas utvrditi sve do kraja, da budete bez krivnje na dan Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo svojega Sina Isusa Krista, Gospodina našega.” (1. Korinćanima 1:8-9).
English
Vrati se na bosansku stranu
Knjiga o sucima
