Poslanica Efežanima
Autor: Efežani 1:1 navode kao svog autora apostola Pavla.Datum pisanja: Poslanica Efežanima je najvjerovatnije napisana između 60.-63. g.n.e.
Svrha pisanja: Pavle je namijenio ovu Poslanicu svima koji žude za kristolikom zrelošću. Unutar Poslanice Efežanima vidimo i disciplinu potrebnu da se razvije kod istinite djece Božije. Dalje, poučavanje u ovom pismu će pomoći da se vjernik ojača i utvrdi, tako da može ispuniti svrhu i poziv koji mu je Bog dao. Cilj ove poslanice je da potvrdi i opremi crkvu koja raste u zrelosti. Ona predstavlja balansirani pogled na tijelo Kristovo i važnost koju ono ima u Božijem planu.
Ključni stihovi:
Efežanima 1:3: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebesima, u Kristu.”
Efežanima 2:8-10: “Doista, milošću ste spašeni po vjeri. To nije od vas, nego je dar Božji. Ne po djelima, da se tko ne bi hvalio. Mi smo njegovo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.”
Efežanima 4:4-6: “Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednoj nadi svoga poziva. Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje! Jedan Bog i Otac sviju koji vlada nad svima, djeluje po svima i boravi u svima.”
Efežanima 5:21: “Pokoravajte se jedan drugome u strahu Kristovu!”
Efežanima 6:10-11: “Uostalom, jačajte se u Gospodinu i njegovoj silnoj snazi! Obucite se u punu Božju vojnu opremu da biste se mogli održati protiv đavolskih zasjeda!”
Kratak sažetak: Najveći dio Poslanice Efežanima govori o doktrini. Pola učenja ove poslanice se odnosi na naše stajanje u Kristu, a ostatak na to kako taj položaj utiče na naše stanje. Prečesto oni koji naučavaju iz ove knjige zaobilaze sve temeljne istine i idu direktno na posljednje poglavlje. To je ono koje naglašava sukob ili borbu svetih. Međutim, kako bismo izvukli potpunu korist iz sadržaja ove poslanice, moramo krenuti sa početkom Pavlove pouke u ovom pismu.
Prvo, kao Kristovi sljedbenici, moramo u potpunosti razumjeti ko Bog kaže da smo mi. Moramo također biti utemeljeni u znanju onoga što je Bog postigao za cijelo čovječanstvo. Dalje, naše sadašnje postojanje i hod moraju biti uvježbani i ojačani. To mora da traje dok ne prestanemo da teturamo i posrćemo naprijed-nazad sa svakim duhom nauke i ljudske lukavosti.
Pavlovo pismo može da se podijeli u tri glavna dijela. (1) Poglavlja od prvog do trećeg uvode principe vezano za ono što je Bog učinio. (2) Četvrto i peto poglavlje iznose principe vezano za naše trenutno življenje. (3) Šesto poglavlje predstavlja principe vezano za naše svakodnevne borbe.
Povezanosti: Glavna poveznica sa Starim zavjetom u Efežanima je zapanjujući (za Židove) koncept crkve kao tijela Kristovog (Efežani 5:32). Ova zadivljujuća misterija (istina koja nije ranije otkrivena) crkve je ta da su “neznabošci subaštinici, sutjelesnici i zajedničari obećanja u Kristu Isusu po evanđelju” (Efežani 3:6). Ovo je bila tajna koja je bila potpuno sakrivena starozavjetnim svetima (Efežani 3:5, 9). Izraelci koji su bili istinski Božiji sljedbenici su uvijek vjerovali da su samo oni Njegov izabrani narod (Ponovljeni zakon 7:6). Stavljati neznabošce u isti položaj u ovoj novoj paradigmi je bilo izuzetno teško i prouzrokovalo je mnogo rasprava između Židovskih vjernika i onih koji su se obratili iz neznaboštva. Pavle je također govorio o tajni crkve kao “Kristovoj nevjesti”, što je bio koncept koji se nije mogao čuti u Starom zavjetu.
Praktična primjena: Vjerovatno mnogo više nego bilo koja druga knjiga Biblije, Efežani podvlače vezu između ispravne doktrine i pravog djelovanja u Kršćanskom životu. Previše ljudi ignoriše “teologiju” i umjesto toga žele da diskutuju samo o “praktičnim” stvarima. U Efežanima, Pavle tvrdi da je teologija praktična. Kako bismo praktično ispunili Božiju volju koju ima za nas, moramo najprije doktrinalno da razumijemo ko smo u Kristu.
English
Vrati se na bosansku stranu
Poslanica Efežanima
