Poslanica Galaćanima
Autor: Galaćani 1:1 jasno navode apostola Pavla kao svog pisca.Datum pisanja: U zavisnosti od toga gdje je tačno poslana Poslanica Galaćanima i tokom kojeg misionarskog putovanja na kojima je Pavle započeo crkve u tom području, Poslanica Galaćanima je napisana nekad između 48. i 55. g.n.e.
Svrha pisanja: Crkve u Galaciji su sačinjavali dijelom obraćeni Židovi a dijelom obraćeni neznabošci, kao što je to i inače bio slučaj. Pavle je isticao svoje apostolstvo i doktrinu koju je naučavao, kako bi utvrdio Galaćanske crkve u vjeri u Krista, posebno u pogledu važne tačke opravdanja samo vjerom. Tako da je tema uglavnom ista kao ona kojom se bavi Poslanica Rimljanima, a to je opravdanje isključivo vjerom. U ovoj poslanici, međutim, pažnja je dijelom usmjerena ka tome da je čovjek opravdan vjerom bez djela Mojsijevog Zakona.
Galaćani nisu pisani kao esej savremene historije. To je bio protest protiv korupcije Evanđelja Kristovog. Osnovna istina opravdanja vjerom umjesto djelima Zakona je bila zamračena insistiranjem Judaista da Kristovi vjernici moraju da drže zakon, ako očekuju da budu savršeni pred Bogom. Kada je Pavle saznao da je ovo naučavanje počelo da prodire u Galaćanske crkve i da ih je to udaljilo od njihovog nasljeđa slobode, napisao je strastvenu opomenu, sadržanu u ovoj poslanici.
Ključni stihovi
Galaćanima 2:16: “A ipak znamo da se čovjek ne opravdava djelima Zakona, nego samo vjerom u Krista Isusa. Zato smo povjerovali u Krista Isusa, da se opravdamo vjerom u Krista, a ne djelima Zakona, jer se djelima Zakona neće opravdati nijedan čovjek.”
Galaćanima 2:20: “A ja živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega koji me je ljubio i predao samoga sebe za mene.”
Galaćanima 3:11: “A da se Zakonom nitko ne opravdava kod Boga, očito je, jer “pravednik živi od vjere.”
Galaćanima 4:5-6: “da otkupi one koji su bili pod Zakonom te primimo posinstvo. A jer ste sinovi, posla Bog Duha svojega Sina u vaša srca koji vapi: ‘Aba, Oče!’”
Galaćanima 5:22-23: “A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, umjerenost; protiv takvih nema zakona.”
Galaćanima 6:7: “Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati; jer što čovjek posije, ono će i požeti.”
Kratak sažetak: Rezultat opravdanja milošću je duhovna sloboda. Pavle poziva Galaćane da stoje čvrsto u svojoj slobodi i ne daju se “opet uhvatiti u jaram ropstva (što je Mojsijev Zakon)” (Galaćanima 5:1). Kršćanska sloboda nije izgovor da udovoljavamo svojoj paloj prirodi; prije je to mogućnost da volimo jedni druge (Galaćani 5:13; 6:7-10). Takva sloboda ne drži životne borbe podalje od nas. Ustvari, to može da pojača bitku između Duha i tijela. Pa ipak, tijelo (pala priroda) je razapeto sa Kristom (Galaćani 2:20); i, kao posljedica toga, Duh će donijeti svoj plod kao što je ljubav, radost i mir u životu vjernika (Galaćanima 5:22-23).
Pismo Galaćanima je napisano u duhu nadahnute uznemirenosti. Za Pavla, pitanje nije bio da li je osoba obrezana, nego da li je postala “novo stvorenje” (Galaćanima 6:15). Da Pavle nije bio uspješan u svom dokazivanju opravdanja samo po vjeri, kršćanstvo bi ostalo sekta unutar Judaizma, prije nego što bi postalo sveukupan put spasenja. Galaćani stoga nisu samo Luterova poslanica; to je poslanica svakog vjernika koji priznaje sa Pavlom: “S Kristom sam pribijen na križ. A ja živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega koji me je ljubio i predao samoga sebe za mene.” (Galaćani 2:19b-20).
Jakovljeva poslanica i Poslanica Galaćanima ilustruju dva aspekta kršćanstva koja u početku izgledaju kao u konfliktu, iako se u stvarnosti dopunjuju. Jakov insistira na Kristovoj etici, što je zahtjev po čijim se plodovima dokazuje postojanje vjere. Pa ipak, Jakov, ne manje nego Pavle, naglašava potrebu za transformacijom pojedinca milošću Božijom (Jakov 1:18). U Galaćanima se akcentuje dinamika evanđelja koje proizvodi etiku (Galaćanima 3:13-14). Tako da Pavle nije bio ništa manje zainteresovan za etičan život od Jakova (Galaćanima 5:13). Kao dvije strane novčića, ova dva aspekta kršćanske istine moraju uvijek da idu pod ruku jedan sa drugim.
Povezanosti: Kroz Pavlovu poslanicu Galaćanima, spasavajuća milost – dar Božiji – je suprotstavljena Mojsijevom zakonu, koji ne spašava. Judaisti, koji su se okretali ka Zakonu kao svom izvoru opravdanja, bili su ugledni u ranoj crkvi, uspijevajući makar i nakratko da uvuku jednog istaknutog kršćanina kao što je Petar, u svoju mrežu prevare (Galaćanima 2:11-13). Rani kršćani su bili tako povezani sa Zakonom, da je Pavle morao neprekidno da ponavlja istinu da spasenje po milosti nema ništa sa njegovim čuvanjem. Teme koje su povezivale Galaćane sa Starim zavjetom usredotočuju se oko Zakona naspram milosti: nesposobnost Zakona da opravda (2:16); vjernikovu smrt Zakonu (2:19); Abrahamovo opravdanje vjerom (3:6); Zakon ne donosi spasenje nego Božiji gnjev (3:10); i ljubav, a ne djela, ispunjavaju Zakon (5:14).
Praktična primjena: Jedna od najvažnijih tema Poslanice Galaćanima se nalazi u stihu 3:11: “Pravednik živi od vjere.” Ne samo da smo spašeni po vjeri (Ivan 3:16; Efežanima 2:8-9), nego Kristov vjernik dan po dan, momenat po momenat, živi vjerom i kroz vjeru. Ne da je vjera nešto što mi sami proizvodimo – to je dar Božiji, koji ne dolazi od djela – ali je naša odgovornost i radost da (1) praktično pokazujemo svoju vjeru tako da drugi vide rad Krista u nama i (2) povećavamo svoju vjeru time što ćemo primijeniti duhovne discipline (biblijsko proučavanje, molitvu, poslušnost).
Isus je rekao da će nas poznati po plodovima u životu (Matej 7:16), koji su dokaz vjere koju imamo. Svi kršćani bi trebalo da budu marljivi u težnji da nadograđuju spasonosnu vjeru u sebi, tako da naši životi odražavaju Krista, kako bi ga drugi vidjeli u nama i “slavili našega Oca na nebesima” (Matej 5:16, NKJV).
English
Vrati se na bosansku stranu
Poslanica Galaćanima
