Pitanje
Šta su to sveopšte i posebno otkrivenje?
Odgovor
Sveopšte i posebno otkrivenje su dva načina na koja je Bog izabrao da se otkrije čovječanstvu. Sveopšte otkrivenje upućuje na generalne istine koje se mogu znati o Bogu kroz prirodu. Posebno otkrivenje upućuje na specifičnije istine koje se mogu znati o Njemu kroz natprirodno.
Vezano za sveopšte otkrivenje, Psalam 19:2-5 objavljuje: “Nebesa pripovijedaju Božju slavu, djelo njegovih ruku navješćuje nebeski svod. Dan danu šapće tu vijest i noć noći kazuje taj glas. To nije govor niti riječi, niti se njihov glas razabire. Ipak njihov glas prodire po svoj zemlji, njihov povik do na kraj svijeta.” Prema ovom odjeljku, Božije postojanje i sila mogu jasno da se vide kroz posmatranje univerzuma. Red, kompleksnost i čudo stvorenja govore o postojanju silnog i veličanstvenog Stvoritelja.
Sveopšte otkrivenje također vidimo u Rimljanima 1:20: “Doista, ono što se na njemu ne može vidjeti od postanka svijeta, moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima: njegova vječna sila i božanstvo. Nemaju dakle izgovora.” Kao i 19. Psalam, Rimljani 1:20 poučavaju da se Božija vječna sila i božanska priroda mogu jasno “vidjeti” i “spoznati” iz stvorenog i da nema izgovora za poricanje ovih činjenica. Imajući ove stihove na umu, vjerovatno bismo mogli reći da bi definicija sveopšteg otkrivenja bila “otkrivenje o Bogu svim ljudima, svih vremena i na svim mjestima koja dokazuju da On postoji i da je inteligentan, silan i uzvišen”.
Posebno otkrivenje je način na koji Bog odlučuje da se otkrije kroz natprirodno. Ono uključuje fizičko pojavljivanje Boga, snove, vizije, pisanu Riječ Božiju i najvažnije – Isusa Krista. Biblija mnogo puta bilježi Božije pojavljivanje u fizičkoj formi (Postanak 3:8, 18:1; Izlazak 3:1-4, 34:5-7) i Njegovo obraćanje ljudima kroz snove (Postanak 28:12, 37:5; 1. Kraljevima 3:5; Daniel 2) i vizije (Postanak 15:1; Ezekiel 8:3-4; Daniel 7; 2. Korinćanima 12:1-7).
Od najvažnijeg značaja je otkrivenje Boga kroz Njegovu Riječ, Bibliju, koja je također oblik posebnog otkrivenja. Bog je čudesno vodio autore Pisma da tačno zapišu Njegovu poruku čovječanstvu, dok je u isto vrijem koristio njihove sopstvene stilove i osobnosti. Riječ Božija je živa i djelotvorna (Hebreji 4:12). Ona je nadahnuta, korisna i dovoljna (2. Timoteju 3:16-17). Bog je odredio da se istina o Njemu zabilježi u pisanoj formi jer je znao da pri usmenom predanju može doći do nepravilnosti i nepouzdanosti. Također je znao da vizije i snovi mogu biti pogrešno protumačeni. Bog je odlučio da otkrije sve što je čovjeku potrebno da zna o Njemu, onome što On očekuje i ono što je On uradio za nas, u Bibliji.
Krajnji oblik posebnog otkrivenja je Osoba Isusa Krista. Bog je postao ljudsko biće (Ivan 1:1, 14). Hebreji 1:1-3 to najbolje to sažimaju: “Bog, koji je negda mnogo puta i različitim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u ove posljednje dane po Sinu... On je odsjaj njegove slave i odraz njegova bića.” Bog je postao čovjek, u Osobi Isusa Krista, da bi se poistovjetio s nama, dao nam primjer, otkrio nam sebe i, najvažnije, obezbijedio nam spasenje time što se ponizio do smrti na kržu (Filipljanima 2:6-8). Isus Krist je Božije krajnje “posebno otkrivenje”.
English
Šta su to sveopšte i posebno otkrivenje?
