Pitanje
Šta znači to da je Bog svet, svet, svet?
Odgovor
Izraz “svet, svet, svet” se u Bibliji pojavljuje dva puta, jednom u Starom zavjetu (Izaija 6:3) i jednom u Novom (Otkrivenje 4:8). Oba puta su taj izraz rekla ili otpjevala nebeska stvorenja, i oba puta se pojavljuje u viziji čovjeka koji je bio prenešen do Božijeg trona: prvi je bio prorok Izaija a drugi apostol Ivan. Prije nego što se pozabavimo time što se izraz ponavlja tri puta, važno je da razumijemo šta se tačno misli pod Božijom svetošću.
Božija svetost je Božija osobina koju je najteže objasniti, dijelom zato što je to jedan od Njegovih suštinskih atributa koji nije svojstven čovjeku. Mi smo stvoreni na Božiju sliku i imamo dosta Njegovih osobina, u mnogo manjem obimu, naravno – ljubav, milosrđe, vjernost, itd. Ali neke od Božijih svojstvenosti stvoreno biće nikad neće imati – sveprisutnost, sveznanje, svemoć i svetost. Božija svetost je ono što ga razdvaja od svih drugih bića, što ga čini posebnim i odvojenim od svega drugog. Njegova svetost je više od Njegove savršenosti ili bezgrešne čistote; to je suština Njegove “ drugosti”, Njegove transcedentnosti. Božija svetost otjelovljuje tajnu Njegove veličanstvenosti i čini u nama da gledamo u oduševljenju u Njega, kako počinjemo da spoznajemo samo dio Njegove veličine.
Izaija je bio svjedok Božije svetosti iz prve ruke, u svojoj viziji opisanoj u 6. Poglavlju Izaije. Čak iako je on bio Božiji prorok i pravedan čovjek, njegova reakcija na viziju Božije svetosti je bila svjesnost sopstvene grešnosti i strah za sopstveni život (Izaija 6:5). Čak su i anđeli u Božijoj prisutnosti, oni koji su klicali “Svet, svet, svet, GOSPOD, Svemogući”, pokrili svoja lica i stopala četverima od šest krila. Pokrivanje lica i stopala bez sumnje označava divljenje i strahopoštovanje nadahnute neposrednim Božijim prisustvom (Izlazak 3:4-5). Serafi su stajali pokriveni, kao da se što više je moguće sakriju, u spoznaji svoje nedostojnosti u prisustvu Svetog. I ako čisti i sveti serafi iskazuju toliko poštovanje u Jehovinom prisustvu, sa kako dubokim postovanjem mi, okaljana i grešna stvorenja, treba da se usudimo da mu pristupimo! Poštovanje koje su anđeli ukazali Bogu bi trebalo da nas podsjeti na sopstvenu aroganciju kada nepromišljeno i bez poštovanja trčimo u Njegovu prisutnost, što često radimo jer ne razumijemo Njegovu svetost.
Ivanova vizija Božijeg trona u 4. poglavlju Otkrivenja je bila slična Izaijinoj. Ponovo, oko njega su se nalazila bića koja su klicala: “Svet, svet, svet Gospodin Bog Svemoćni” (Otkrivenje 4:8) u divljenju i strahopoštovanju Svetog. Ivan ide dalje u opisu ovih bića koja daju slavu, čast i poštovanje Bogu neprestano oko Njegovog trona. Ono što je zanimljivo je da je Ivanova reakcija na viziju Božijeg trona bila drugačija od Izaijine. Nije zapisano da je on pao na zemlju u strahu, svjestan svog grešnog stanja, a vjerovatno zato što je on već sreo uskrslog Krista na početku svoje vizije (Otkrivenje 1:17). Krist je stavio svoju ruku na njega i rekao mu da se ne plaši. Na isti način mi možemo pristupiti tronu milosti ako imamo Njegovu ruku nad sobom u obliku Njegove pravednosti, koja je na križu zamijenila naš grijeh (2. Korinćanima 5:21).
Ali zašto se riječ “svet” ponavlja tri puta (što se zove trihagion)? Ponavljanje imena ili nekog izraza tri puta je bilo uobičajeno među Židovima. U Jeremiji 7:4, Židove predstavlja prorok time što kaže da oni ponavljaju izjavu “Hram Gospodnji” tri puta, kao pokazatelj njihovog čvrstog samopouzdanja u svom slavljenju, čak i ako su bili licemjerni i iskvareni. Jeremija 22:29, Ezekiel 21:27, i 1. Samuelova 18:23 sadrže slično ponavljanje izraza koje odražava snagu izrečenog. Stoga, kada anđeli oko trona kliču jedan drugome: “Svet, svet, svet”, oni time snažno i strastveno izražavaju istinu o vrhovnoj svetosti Božijoj, toj suštinskoj karakteristici koja pokazuje Njegovu prekrasnu i veličanstvenu prirodu.
Pri tome, trihagion izražava Božiju trojnu prirodu, tri Osobe Božanstva, jednake u svetosti i veličanstvu. Isus Krist je Sveti koji neće “vidjeti trulež” u grobu, nego će biti uskrsnut da bi bio uzvišen sa desne Božije strane (Djela 2:27; 13:33-35). Isus je “Svetac i Pravednik” (Djela 3:14) radi čije smrti na križu mi možemo stajati pred tronom našeg svetog Boga a da se ne postidimo. Treća osoba trojstva – Duh Sveti – u samom svom imenu označava važnost svetosti u suštini Božanstva.
Napokon, dvije vizije koje pokazuju anđele kako oko trona kliču “Sveti, sveti sveti” jasno ukazuju na to da je Bog isti u oba zavjeta. Često razmišljamo o Bogu Starog zavjeta kao o Bogu gnjeva, a o Bogu novog kao o Bogu ljubavi. Ali Izaija i Ivan predstavljaju jednaku sliku našeg svetog, veličanstvenog i zadivljujućeg Boga koji se ne mijenja (Malahija 3:6), koji je isti juče, danas i zauvijek (Hebrejima 13:8) i “u kome nema promjene ni sjene od mijene” (Jakov 1:17). Božija svetost je vječna, baš kao što je i On vječan. English
Šta znači to da je Bog svet, svet, svet?
