Pitanje
Šta je tijelo?
Odgovor
John Knox (1510–1572) je bio škotski sveštenik, vođa protestantske reformacije i čovjek za koga se smatralo da je osnivač prezbiterijanske denominacije u Škotskoj. Teolozi savremenici su ga poštovali kao nekoga ko je bio oličenje revnosti za Boga i predanja istini Pisma i svetog života. Ipak, kako se približavao smrti, ovaj Božiji svetac je priznao svoju ličnu borbu sa grešnom prirodom koju je naslijedio od Adama (Rimljanima 5:12). Knox je rekao: "Znam koliko je teška borba između tijela i duha pod teškim križem boli, kada više nema nijedne odbrane svijeta pred prisustvom smrti. Znam škrtost i gunđanje prigovora tijela..."
Knoxova tvrdnja zvuči značajno kao i ona apostola Pavla koji je otvoreno prepoznao ličnu borbu sa sopstvenom grešnom prirodom: "Jer znamo, da je zakon duhovan a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh. Jer ne znam, što činim, jer ne činim ono, što hoću, nego na što mrzim, ono činim. Ako li ono činim, što neću, hvalim zakon, da je dobar. A to ja sad više ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni. Jer znam, da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu, jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro, ne nalazim. Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim. A kad činim ono, što neću, već ja to ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni. Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim, da me na zlo nagoni. Jer imam radost u zakonu Božjemu po unutrašnjem čovjeku, ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se protivi zakonu uma mojega i zarobljava me zakonom grijeha, koji je u udima mojim. Ja nesretni čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove?" (Rimljanima 7:14-24)
U ovoj poslanici Rimljanima Pavle tvrdi da postoji nešto u "udovima" njegovog tijela što on naziva "tijelom", a što donosi teškoće u njegovom kršćanskom životu i čini ga zatvorenikom grijeha. Martin Luther, u svom predgovoru knjige Rimljana, komentariše Pavlovo korišćenje riječi "tijelo", govoreći: "Stoga, ne morate razumjeti 'tijelo' kao nešto što se povezuje samo sa bludništvom, nego sv. Pavle koristi tu riječ za cijelog čovjeka, tijelo, dušu, um, uključujući sve njegove sposobnosti, jer sve što je u njemu žudi i teži onome što je tijelo". Lutherovi komentari ističu da je"tijelo" jednako sklonostima i željama koje su u suprotnosti sa Bogom, ne samo u području seksualnosti, nego u svim područjima života.
Kako bismo dobili valjano razumijevanje izraza "tijelo", treba da istražimo korišćenje i definiciju istog u Pismu, kako se ono manifestuje u vjernicima i nevjernicima, posljedice koje ono izaziva, i kako na kraju može biti pobijeđeno.
Definicija riječi "tijelo"
Grčka riječ za "tijelo" u Novom zavjetu je sarx, izraz koji se u Pismu često odnosi na fizičko tijelo. Međutim, Grčko-engleski leksikon Novog zavjeta i druga ranokršćanska literatura opisuje ovu riječ na sljedeći način: "Fizičko tijelo kao funkcionalni entitet; u Pavlovom naučavanju posebno, svi dijelovi tijela koji sačinjavaju cjelinu, poznatu kao tijelo, kojim gospodari grijeh do te mjere da, gdje god je ono, svi oblici grijeha su također prisutni i nijedna dobra stvar ne može da zaživi".
Biblija razjašnjava da čovječanstvo nije počelo na ovaj način. Knjiga Postanka kaže da je ono u početku stvoreno dobro i savršeno: "Tada reče Bog: 'Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju!...' Tako stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih"(Postanak 1:26-27). Pošto je Bog savršen i pošto posljedica uvijek predstavlja svoj uzrok u suštini (što znači, u potpunosti dobar Bog može samo da stvori dobre stvari, ili, kako je Isus rekao: "Drvo dobro ne može rađati zlih rodova " (Matej 7:18)), i Adam i Eva su bili stvoreni dobri i bez grijeha. Ali kada su zgriješili, njihova priroda se iskvarila, a ona je prenešena na njihove potomke: "Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet (Postanak 5:3, naglasak dodat).
Činjenica grešne prirode se naučava na mnogo mjesta u Pismu, kao što je i Davidova objava: "Jer gle, rođen sam u grijehu, u krivnji me je već začela mati moja" (Psalam 51:5). David pod ovim ne misli da se on začeo u preljubu, nego da su mu njegovi roditelji prenijeli grešnu prirodu. Teološki, ovo se ponekad naziva "traducijansko" (iz latinskog izraza koji znači "iz grane") gledište na ljudsku prirodu. Traducianski pogled kaže da je duša osobe stvorena preko svojih roditelja, s djetetom koje je u tom procesu naslijedilo njihovu palu narav.
Biblijski pogled na ljudsku prirodu se razlikuje od pogleda grčke filozofije u tome što Pismo kaže da je fizička i duhovna priroda čovječanstva u početku bila dobra. Suprotno tome, filozofi kao što je Platon, u čovječanstvu vide dualizam ili dihotomiju. Ovakvo razmišljanje stvara teoriju da je tijelo (fizičko) bilo loše, ali da je čovjekov duh bio dobar. To naučavanje je uticalo na grupe kao što su gnostici, koji su vjerovali da je fizički svijet pogrešno stvoren od strane poluboga, zvanog "Demiurg". Gnostici su se suprotstavljali doktrini Kristovog utjelotvorenja, jer su vjerovali da Bog nikada ne bi preuzeo fizički oblik, pošto je tijelo zlo. Apostol Ivan se suočava sa ovim naučavanjem u njegovo vrijeme i upozorava na to: "Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove, jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziđoše na svijet. Po ovome poznajte Duha Božjega: 'Svaki duh, koji priznaje, da je Isus Krist u tijelu došao, od Boga je; I svaki duh, koji ne priznaje Isusa, nije od Boga" (1. Ivanova 4:1-3).
Dalje, gnostici su učili da nije važno šta neko učini u svom tijelu, pošto je duh jedino što je bitno. Platonski dualizam je imao isti uticaj u prvom vijeku, kao što ga ima i danas – to vodi ili do asketizma ili do razvratnosti, što oboje Biblija osuđuje (Kološanima 2:23; Juda 4).
Dakle, suprotno od grčkog učenja, Biblija kaže da je ljudska priroda, i fizička i duhovna, bila dobra, ali da je na obje grijeh negativno uticao. Krajnji rezultat tog grijeha je priroda na koju se često odnosi termin "tijelo" u Pismu – nešto što se suprotstavlja Bogu i traži grešno zadovoljenje. Pastor Mark Bubek definiše tijelo na ovaj način: "Tijelo je ugrađeni zakon propasti, koje čini nemogućim za prirodnog čovjeka da udovolji ili služi Bogu. To je prinudna unutrašnja sila naslijeđena čovjekovim padom, koja se izražava u sveopštem i određenom buntovništvu protiv Boga i Njegove pravednosti. Tijelo nikad ne može biti obnovljeno ili poboljšano. Jedina nada da se izbjegne zakon tijela je potpuno pogubljenje i zamjena novim životom u Gospodu Isusu Kristu".
Manifestacija i borba sa tijelom
Kako se tijelo manifestuje u ljudskim bićima? Biblija odgovara na ovo pitanje na sljedeći način: "Očita su djela tjelesna, a ova su: preljubočinstvo, nečistoća, besramnost, razuzdanost, idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, ljubomora, srdžbe, spletke, razdori, sljedbe, zavisti, ubojstva, pijanstva, razuzdane gozbe i ovim slična, za koja vam unaprijed kažem, kao što sam i prije rekao, da oni, koji tako što čine, neće postići kraljevstva Božjega" (Galaćanima 5:19-21).
Primjeri prekomjernog djelovanja tijela u svijetu su očiti. Uzmimo za primjer par tužnih činjenica uzetih iz skorašnjih anketa o uticaju pornografije u Americi. Prema istraživanjima, svaku sekundu u USA:
• $3,075.64 se troši na pornografiju
• 28,258 korisnika interneta gleda pornografiju
• 372 korisnika internet ukucava u tražilicu sadržaje za odrasle
A svakih 39 minuta, napravi se novi pornografski video u Sjedinjenim državama. Ovakve statistike podrctavaju izjavu proroka Jeremije koji je tugovao: "Lukavo je srce, više nego sve, i podmuklo. Tko da ga shvati?" (Jeremija 17:9).
Posljedice tijela
Biblija kaže da življenje u tijelu nosi brojne nepovoljne posljedice. Prvo, Pismo tvrdi da će oni koji žive po tijelu i koji nikad ne žele da se promijene ili pokaju za svoje grešno ponašanje, iskusiti odvojenost od Boga, kako u ovom životu, tako i u sljedećem:
• "Kakav dakle onda imadoste plod od onoga, za što se sad stidite? Jer je onome kraj smrt." (Rimljanima 6:21)
• "Jer ako živite po tijelu, umrijet ćete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvite, živjet ćete." (Rimljanima 8:13)
• "Ne varajte se: "Bog se ne da ružiti, jer što čovjek posije, ono će i požeti. Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela će požeti propast; a koji sije u duh, od duha će požeti život vječni." (Galaćanima 6:7-8)
Dalje, neko također postaje rob svoje tjelesne prirode: "Ne znate li, da kojemu dajete sebe za sluge u pokornost, sluge ste onoga, kojemu se pokoravate, ili grijeha za smrt, ili pokornosti za pravdu?" (Rimljanima 6:16). Ovo ropstvo uvijek vodi ka destruktivnom načinu života i sve goreg življenja. Kako je prorok Hošea rekao: "Jer siju vjetar, buru će žeti" (Hošea 8:7).
Činjenica u vezi sa ovim je to da ako slušamo tijelo, uvijek dolazi do kršenja Božijeg moralnog zakona. Ipak, u pravom smislu, niko ne može da prekrši taj zakon, iako zasigurno može da mu ne bude poslušan. Na primjer, neko može da se popne na krov, zaveže ogrtač oko vrata i skoči, nadajući se da će prekršiti zakon gravitacije. Međutim, brzo će saznati da ne može da leti; ne može slomiti zakon gravitacije, a jedina stvar koju na kraju slomi je on sam, dok je u tom procesu dokazivao zakon gravitacije. Isto važi i za moralna djela: neko može da ne posluša Božiji moralni zakon time što će živjeti tjelesno, ali će samo dokazati da je taj zakon istinit, time što će slomiti sebe na neki način, tim svojim ponašanjem.
Pobijediti tijelo
Biblija daje proces u tri koraka za pobjedu nad tijelom i obnovu nečijeg ispravnog odnosa sa Bogom. Prvi korak je hodanje u iskrenosti, kada neko prepozna svoje grešno ponašanje. To uključuje slaganje sa onim što Biblija kaže o svima koje su rodila ljudska bića: ljudi su grešni i ulaze u svijet bez odnosa sa Bogom koji ih je stvorio:
• "Ako bi se spominjao zlodjela, Gospode, Gospode, tko bi mogao opstati?" (Psalam 130:3)
• "Ako mi kažemo: 'Mi nemamo grijeha ', mi sami sebe zavodimo i istine nema u nama... Ako kažemo: 'Mi nismo grješnici ', mi činimo lažljivca od njega i njegova riječ nije u nama." (1. Ivanova 1:8, 10)
Sljedeći korak je hodanje u Duhu, što uključuje vapaj Bogu za spasenje i primanje Njegovog Duha Svetog koji osposobljava osobu da živi ispravno pred Njim i ne sluša žudnje tijela. Ova transformacija i novi hod života su opisani na nekoliko mjesta u Pismu:
• "S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene." (Galaćanima 2:19,20)
• "Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!" (Rimljanima 6:11)
• "Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela!" (Galaćanima 5:16)
• "Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste." (Galaćanima 3:27)
• "Nego se obucite u Gospodina Isusa Krista, i ne brinite se za tijelo, da ugodite njegovim požudama!" (Rimljanima 13:14)
• "I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego — punite se Duhom!" (Efežanima 5:18)
• "U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim." (Psalam 119:11)
Posljednji korak je hod smrti, gdje je tijelo izgladnjelo od svojih želja, tako da na kraju umire. Čak i ako je neko nanovorođen Duhom Svetim, mora da razumije da još uvijek ima staru prirodu sa svojim željama koje ratuju sa novom prirodom i željama koje dolaze od Duha. Sa praktičnog stanovišta, kršćanin svjesno izbjegava hranjenje stare, tjelesne prirode, i umjesto toga, praktikuje novo ponašanje koje je vođeno od strane Duha:
• "A ti, o čovječe Božji, bježi od ovoga (grešnih djela), a idi za pravdom, pobožnosti, vjerom, ljubavi, strpljivosti, krotkosti!" (1. Timoteju 6:11)
• "Od želja mladenačkih bježi" (2. Timoteju 2:22)
• "Nego krotim tijelo svoje i zarobljavam, da kako, pošto sam drugima propovijedao, sam ne budem zabačen." (1. Korinćanima 9:27)
• "Umrtvite dakle udove svoje, koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, požudu, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo" (Kološanima 3:5)
• "A koji su Kristovi, raspeli su tijelo sa strastima i požudama." (Galaćanima 5:24)
• "Znajući ovo, da je stari naš čovjek raspet s njime, da se uništi griješno tijelo, te mi ne robujemo grijehu." (Rimljanima 6:6)
• "Ali vi tako ne upoznaste Krista; Jer ste ga čuli i u njemu ste poučeni, kao što je istina u Isusu, da iza prijašnjega života odložite staroga čovjeka, koji se raspada u željama prevarljivim, i da se obnovite duhom uma svojega; I obučete novoga čovjeka, koji je stvoren po Bogu, u pravdi i svetosti istine." (Efežanima 4:20-24)
Zaključak
Susanna Wesley, majka velikih propovjednika i pisaca himni, Johna and Charlesa Wesleya, opisuje grijeh i tijelo na sljedeći način: "Šta god slabi vaše rasuđivanje, umanjuje osjetljivost vaše savjesti, zamagljuje vašu svjesnost Boga ili uzima vaše zadovoljstvo duhovnim stvarima, ukratko – ako bilo šta povećava autoritet i snagu tijela nad Duhom, to onda postaje grijeh za vas, koliko god moglo biti dobro samo po sebi". Jedan od ciljeva kršćanskog života je pobjeda Duha nad tijelom i promjena života, što se manifestuje u ispravnom življenju pred Bogom.
Iako će borba biti vrlo stvarna (što i Biblija jasno kaže), kršćani imaju sigurnost od Boga da će On donijeti krajnju pobjedu nad tijelom. "Uzdam se upravo u to, da će onaj, koji je počeo dobro djelo u vama, dovršiti ga do dana Krista Isusa." (Filipljanima 1:6).
English
Šta je tijelo?
