Pitanje
Da li je trpljenje za Krista uvijek dio života onih koji ga slijede?
Odgovor
Biblija mnogo govori o trpljenju radi Krista. U doba kada je napisan Novi zavjet, Njegovi sljedbenici su često bili prognani od strane sopstvenih porodica i zajednica. Neka od najžešćih progonstava su dolazila od religijskih vođa (Djela 4:1–3). Isus je rekao svojim sljedbenicima: "Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" (Matej 5:10). Podsjetio je svoje učenike: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas" (Ivan 15:18).
Druga Timoteju 3:12 kaže: "A i svi, koji pobožno hoće da žive u Kristu Isusu, trpjet će progonstvo". Kao i u biblijska vremena, mnogi kršćani danas su se suočili s tim da javno ispovijedanje vjere u Krista može da ima za rezultat zatvaranje, batine, mučenje ili smrt (Hebrejima 11:32–38; 2. Korinćanima 12:10; Filipljanima 3:8; Djela 5:40). Često se mi koji živimo u slobodnim zemljama naježimo od te pomisli, ali osjećamo se prilično sigurno. Shvatamo da postoji hiljade koji dnevno trpe radi Krista i zahvalni smo što mi to ne moramo. Ali da li postoji samo jedna vrsta progonstva?
Isus je jasno tvrdio šta znači slijediti Njega: "A svima reče: 'Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na sebe križ svoj svaki dan i neka tako ide za mnom! Jer tko hoće život svoj da spasi, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, spasit će ga. Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne?'" (Luka 9:23–25). Naše savremeno razumijevanje izraza "uzmi svoj križ i slijedi me" je često neodgovarajuće. U Isusovo vrijeme je križ uvijek simbolizovao smrt. Kada ga je neko nosio, već je bio osuđen da umre na njemu. Isus je rekao da, kako bi ga neko slijedio, mora da bude voljan da umre. Nećemo svi umrijeti mučeničkom smrću. Nećemo svi biti zatvoreni, pretučeni ili mučeni radi svoje vjere. Onda, na koju vrstu smrti je Isus mislio?
Pavle objašnjava u Galaćanima 2:19,20: "S Kristom sam pribijen na križ. A ja živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega, koji me je ljubio, i predao samoga sebe za mene". Slijediti Krista znači da umiremo svom načinu djelovanja. Smatramo da su naša volja, naša prava, naše strasti i naši ciljevi razapeti na križu s Njim. Naše pravo da upravljamo svojim životima je mrtvo za nas (Filipljanima 3:7–8). Smrt uključuje patnju. Tijelo ne želi da umre. Umiranje sebi je bolno i ide protiv naše prirodne sklonosti da tražimo vlastito zadovoljstvo. Ali ne možemo slijediti i Krista i tijelo (Luka 16:13; Matej 6:24; Rimljanima 8:8). Isus je rekao: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje"(Luka 9:62).
Pavle je trpio za Isusa više od mnogih. Kršćanima u Filipima je rekao sljedeće: "Jer je vama dana milost za Krista, da ne samo vjerujete u njega, nego da i trpite za njega" (Filipljanima 1:29). Riječ dano ovdje znači "pokazati naklonost, dati besplatno, kao dar". Pavle ne predstavlja trpljenje kao prokletstvo, nego kao povlasticu.
Trpljenje može da ima mnoge forme. Time što izabiremo da poslušamo Gospoda Isusa Krista, stavljamo sebe u položaj zavade sa svijetom. Galaćanima 1:10 kaže: "Jer zar ja sad gledam da dobijem naklonost kod ljudi, ili mi je do toga, da se dopadnem Bogu? Ili zar nastojim da ugađam ljudima? Kad bih još ljudima ugađao, ne bih bio sluga Kristov". Time što čvrsto prianjamo uz biblijska učenja, izlažemo se odbacivanju, ruganju, usamljenosti ili izdaji. Često naokrutnije progonstvo dolazi od onih koji sebe smatraju duhovnim, ali shvataju Boga onako kako oni žele prema svojim zamislima. Ako mi izaberemo da stojimo za pravednost i biblijsku istinu, osigurali smo neshvaćenost, ruganje ili nešto gore. Treba da imamo u umu da nijedna prijetnja trpljenja nije sprečavala apostole u propovijedanju Krista. Ustvari, Pavle je rekao da je izgubiti sve bilo vrijedno toga "da spoznam njega i silu uskrsnuća njegova i zajednicu njegovih muka, da mu budem sličan u smrti" (Filipljanima 3:10). Djela 5:40–41 opisuju reakciju apostola nakon što su ih pretukli radi propovijedanja o Isusu: "A oni otidoše od visokoga vijeća radujući se, što su bili smatrani dostojni, da pretrpe sramotu za ime Isusovo".
Trpljenje će u nekom obliku uvijek biti dio života istinskog Kristovog sljedbenika. Isus je rekao da je put koji vodi životu težak (Matej 7:14). Naše teškoće su također način na koji se, u manjoj mjeri, poistovjećujemo sa Njegovim patnjama.
Isus je rekao da ako se odreknemo Njega pred ljudima, On će se odreći nas pred Ocem na nebu (Matej 10:33; Luka 12:9). Postoji mnogo suptilnih načina da poreknemo Krista. Ako naša djela, riječi, stil života ili način na koji se zabavljamo ne odražavaju Njegovu volju, mi poričemo Krista. Ako tvrdimo da ga poznajemo, ali živimo kao da ga ipak ne poznajemo, mi poričemo Krista (1. Ivanova 3:6–10). Mnogi ljudi biraju ove oblike odricanja Krista jer ne žele da pate za Njega.
Često naše najveće patnje dolaze iz samih nas, dok se borimo za kontrolu nad srcem koje mora da umre sopstvenoj volji i preda se Kristovom gospodstvu (Rimljanima 7:15–25). U kojem god obliku one došle, treba da ih prigrlimo kao medalju časti i privilegije što smo, kao i apostoli, "bili smatrani dostojni da pretrpimo sramotu za ime Isusovo".
English
Da li je trpljenje za Krista uvijek dio života onih koji ga slijede?
