Pitanje
Šta je ujednačenost Evanđelja?
Odgovor
"Ujednačenost" Evanđelja je slaganje četiri biblijska Evanđelja. Četiri novozavjetna Evanđelja su kao pjevači u vokalnom kvartetu. Svaki od njih ima poseban dio za pjevanje, ipak, ti dijelovi zajedno čine predivnu kompoziciju. Svako od ovih Evanđelja sadrži svjedočanstvo o Isusu iz malo drugačije perspektive, ali sva ona pričaju istu priču. Prema tome, sva su ujednačena jedno sa drugim. Knjige koje redaju Evanđelja hronološki se zovu harmonija Evanđelja, a neke Biblije uključuju reference koje se zovu usklađena Evanđelja i koje prate njihovu hronologiju.
Matej, Marko i Luka se zovu "sinoptička" Evanđelja, jer uključuju mnoge iste događaje iz Isusovog života (riječ sinoptički znači "isti pogled"). Ivan se izdvaja, popunjava praznine koje su drugi ostavili. Svako od ovih Evanđelja je napisano za drugačije slušaoce i naglašava druge aspekte Isusove službe. Evanđelje po Mateju je napisano prvenstveno za Židove i naglašava kako je On ispunio proroštva o kralju Mesiji. Marko je napisan za Rimljane ili kršćane koji su se obratili iz paganstva, te uključuje par Starozavjetnih proroštava i objašnjava mnoge židovske riječi i običaje. Isus je tu oslikan kao Božanski sluga. Luka je također pisao prvenstveno za vjernike nežidove, tako da objašnjava židovske običaje i koristi grčka imena. On je namjeravao da napiše izvještaj o Isusovom životu i predstavi ga kao Sina čovječijeg, naglašavajući Njegovu potpunu ljudskost. Ivanovo Evanđelje stavlja akcenat na Isusa kao Sina Božijeg i uključuje više Njegovih otkrivenja o samom sebi, nego bilo koje drugo. Također daje mnogo detaljniju sliku događaja tokom Isusovih zadnjih dana.
Neki ljudi pokušavaju da diskredituju Bibliju time što će ukazivati na neke prividne nedosljednosti u Evanđeljima. Upiru prstom na razlike u redoslijedu događaja, ili sitnim detaljima unutar istih. Kada se četiri izvještaja stave jedan pored drugog, vidimo da ona ne slijede identičnu hronologiju. Razlog tome je što su većinom ispričana po tematskom redu, u kojem su događaji grupisani prema sličnoj temi. Ovaj tematski pristup je način koji mnogi od nas koriste u komunikaciji danas.
Razlike u sitnim detaljima, kao što je broj anđela na Kristovom grobu (Matej 28:5; Marko 16:5; Luka 24:4; Ivan 20:12), su također objašnjene samim tekstom. Matej i Marko spominju "anđela", dok Luka i Ivan kažu da su tamo bila dva anđela. Međutim, prva dvojica nigdje ne kažu da je na grobu bio "samo" jedan anđeo; oni samo kažu da je bio prisutan neki anđeo. Takve razlike se nadopunjuju, nisu kontradiktorne. Možda se doda neka nova informacija, ali se nikad ne negira vjerodostojnost stare.
Kao i ostatak Pisma, četiri Evanđelja su predivno svjedočanstvo Božijeg otkrivenja čovjeku. Zamislite carinika (Mateja), neobučenog židovskog momka sa historijom zabušanta (Marko), rimskog doktora (Luka) i židovskog ribara (Ivan), da pišu harmonična svjedočanstva o Isusovom životu. Ne postoji šansa, bez Božije intervencije, da mogu da napišu ove zadivljujući tačne zapise (2. Timoteju 3:16). Historija, proroštvo i lične pojedinosti zajedno čine jednu krajnje istinitu sliku o Isusu – Mesiji, Kralju, Sluzi i Sinu Božijem.
English
Šta je ujednačenost Evanđelja?
