Pitanje
Može li kršćanin ‘vratiti’ spasenje?
Odgovor
Kratak odgovor na ovo pitanje bi glasio – ne, istinski kršćanin ne može “vratiti” spasenje. Ono što je čudno je da neko ko se slaže sa zamisli da kršćanin ne može “izgubiti” spasenje, vjeruje da se ono može “vratiti” Bogu. Neki koji drže do ovog stanovišta će citirati Rimljane 8:38-39 i reći da, dok nas ništa van nas ne može odvojiti od Boga, mi sami možemo izabrati, svojom slobodnom voljjom, da odvojimo sebe od Boga. To nije samo nebiblijski; to se protivi zdravoj logici.
Kako bismo razumjeli zašto nije moguće da “vratimo” svoje spasenje, moramo razumjeti tri stvari: Božiju prirodu, čovječiju prirodu i prirodu samog spasenja. Bog je, po prirodi, Spasitelj. Samo u Psalmima se trinaest puta upućuje na Boga kao Spasitelja čovjeka. Samo Bog je naš Spasitelj; niko drugi nas ne može spasiti, niti to možemo mi sami. “Ja, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja.“ (Izaija 43:11 VB) Nigdje u Pismu Bog nije opisan kao Spasitelj koji ovisi o onima koje je spasio, da ostvari spasenje. Ivan 1:13 razjašnjava da oni koji pripadaju Bogu nisu nanovo rođeni svojom, nego Božijom voljom. Bog spašava svojom voljom da spasi i svojom silom. Njegova volja ne može biti spriječena, a Njegova moć je neograničena (Daniel 4:35).
Božiji plan spasenja je postignut Isusom Kristom, utjelovljenim Bogom, koji je došao na zemlju “potražiti i spasiti što je bilo izgubljeno” (Luka 19:10). Isus je razjasnio da mi nismo izabrali Njega, nego da je izabrao On nas i postavio nas da “idemo i rod donosimo” (Ivan 15:16). Spasenje je dar od Boga kroz vjeru u Isusa Krista, dan onima koje je On, prije postanka svijeta, preodredio da ga prime, i koji su zapečaćeni Duhom Svetim za to spasenje (Efežanima 1:11-14). Ovo isključuje zamisao da čovjek može, svojom sopstvenom voljom, osujetiti Božiji plan da ga spasi. Bog ne bi predodredio nekoga da primi taj dar spasenja, samo da bi neko uništio Njegov plan vraćajući isti. Božije sveznanje i predznanje čine takav scenario nemogućim.
Čovjek je po prirodi iskvareno biće koje ne traži Boga ni na koji način. Dok se njegovo srce ne promijeni Božijim Duhom, on neće tražiti Boga, niti može. Božija Riječ mu je nerazumljiva. Neobnovljen čovjek je nepravedan, bezvrijedan i prevaran. Usta su mu puna gorčine i proklinjanja, srce sklono prolijevanju krvi, on nema mira ni “straha Božjega pred njegovim očima” (Rimljanima 3:10-18). Ovakva osoba ne može spasiti sama sebe niti čak spoznati svoju potrebu za spasenjem. Tek nakon što je učinjena novim stvorenjem u Kristu, njeno srce i um se mijenjaju prema Bogu. Sada vidi istinu i razumije duhovne stvari (1. Korinćanima 2:14; 2. Korinćanima 5:17).
Kršćanin je neko ko je otkupljen od grijeha i postavljen na put k nebu. On je novo stvorenje, i srce mu je okrenuto prema Bogu. Stara priroda mu je nestala, umrla. Njegova nova priroda nema veću želju da vrati to spasenje i okrene se svom starom ‘ja’ nego što bi onaj koji je imao transplataciju srca želio da vrati to srce i zamijeni ga svojim starim, bolesnim. Koncept kršćanina koji vraća nazad svoje spasenje je nebiblijski i nezamisliv.
English
Može li kršćanin ‘vratiti’ spasenje?
