Pitanje
Da li žene mogu da služe kao pastori / propovjednici? Šta Biblija kaže o ženama u službi?
Odgovor
Vjerovatno ne postoji pitanje o kome se više diskutovalo u crkvi danas, kao što je pitanje žena kao pastora / propovjednika u službi. Kao posljedica postavljanja ovog pitanja, veoma je važno ne gledati na ovu stvar kao na nešto u čemu muškarci stoje nasuprot žena. Postoje žene koje vjeruju da žene ne bi trebalo da služe kao pastori i da Biblija sputava službu žene – i postoje muškarci koji vjeruju da žene mogu da služe kao propovjednici i da ne postoje ograničenja za žene u službi. To nije pitanje šovinizma ili diskriminacije. To je pitanje Biblijskog tumačenja.
1.Timoteju 2:11-12 objavljuje, “Žena neka uči u skrovitosti sa svom podložnosti! Ne dopuštam ženi da poučava niti da vrši vlast nad mužem; štoviše, neka ostane u skrovitosti!” U crkvi, Bog je dodijelio različite uloge muškarcima i ženama. To je rezultat načina na koji je čovječanstvo stvoreno (1.Timoteju 2:13) i načina na koji je grijeh ušao u svijet (2.Timoteju 2:14). Bog, kroz pisanje Apostola Pavla, ograničava ženu od služenja u ulozi koja ima duhovni autoritet nad muškarcem. Ovo isključuje ženu od služenja u pastorskoj službi, što definitivno isključuje propovijedanje, poučavanje i duhovni autoritet nad muškarcem.
Postoje mnoge “primjedbe” na ovaj pogled na žene u službi / žene pastore. Uobičajena je da Pavao ograničava žene od poučavanja zbog toga što je u prvom vijeku obično žena bila neobrazovana. Međutim, 1.Timoteju 2:11-14 nigdje ne spominje taj status obrazovanosti. Ako je obrazovanost bila kvalifikacija za službu, većina Isusovih učenika također ne bi bila kvalifikovana. Druga uobičajena primjedba je da je Pavao ograničio od poučavanja samo žene iz Efeza (1.Timoteju je bila napisana Timoteju, koji je bio pastor crkve u Efezu). Grad Efez je bio poznat po svom hramu lažne grčke / rimske boginje Artemide. Žene su bile autoritet u obožavanju Artemide. Međutim, knjiga 1.Timoteju nigdje ne spominje Artemidu, niti pavao spominje slavljenje nje kao razlog za ograničenje u 1.Timoteju 2:11-12.
Treći prigovor je da Pavao to upućuje samo muževima i ženama, ne muškarcima i ženama uopšte. Grčka riječ u 1.Timoteju 2:11-14 bi mogla da se odnosi na muževe i žene. Međutim, osnovno značenje riječi je muškarci i žene. Dalje, iste grčke riječi su korištene u stihovima 8-10. Da li da samo muževi podižu čiste ruke u molitvi bez srdžbe i prepirke (stih 8)? Da li da se samo supruge oblače skromno, imaju dobra djela i slave Boga (stihovi 9-10)? Naravno da ne. Stihovi 8-10 se jasno odnose na muškarce i žene uopšte, ne samo na muževe i žene. Ne postoji ništa u kontekstu što bi ukazivalo na prebacivanje na obraćanje muževima i ženama u stihovima 11-14.
Još jedna česta primjedba ovom tumačenju pitanja o ženama pastorima / propovjednicima je u vezi sa Mirjam, Deborom, Huldom, Prisilom, Febom, itd. – ženama koje su držale pozicije vođstva u Bibliji. Ovaj prigovor propušta da obrati pažnju na neke značajne faktore. Što se tiče Debore, ona je bila jedina žena sudija, među 13 muških sudija. Hulda je bila jedina žena prorok između desetina muških proroka, pomenutih u Bibliji. Jedina veza Mirjam sa vođstvom je bila to što je bila Mojsijeva i Aronova sestra. Dvije najistaknutije žene u doba Kraljeva su bile Atalija i Izebela – teško da su one bile primjeri pobožnog ženskog vođstva.
U Djelima apostolskim, 18. poglavlju, Priscila i Akvila su predstavljeni kao vjerni službenici za Krista. Priscilino ime je pomenuto prvo, kao da se time pokazuje da je ona bila “istaknutija” u službi od svog muža. Međutim, Priscila nigdje nije opisana kao neko ko učestvuje u aktivnostima službe koje su u suprotnosti sa 1.Timoteju 2:11-14. Ona i Akvila su uzeli Apolona u svoj dom i oboje su ga poučavali, tačnije mu izlažući Riječ Božiju (Djela 18:26).
U Rimljanima 16:1, čak ako je Feba smatrana za “đakona”, umjesto “služitelja” – to ne pokazuje da je ona bila učitelj u crkvi. “Sposoban za proučavanje” je opis dat za kvalifikaciju starješina, ali ne i đakona (1.Timoteju 3:1-13; Titu 1:6-9). Starješine / nadglednici / đakoni su opisani kao “muževi jedne žene”, “ljudi koji dobro upravljaju svojom djecom” i “ljudi časnog položaja”. Da dodamo, u 1.Timoteju 3:1-13 I Titu 1:6-9, muška imenica je korištena isključivo u odnosu na starješine / nadglednike / đakone.
Struktura 1.Timoteju 2:11-14 čini ovaj “razlog” savršeno jasnim. 13. stih počinje riječju “jer” i daje “posljedicu” onoga što je Pavao izjavio u stihovima 11-12. Zašto ne bi žena poučavala ili imala autoritet nad muškarcem? Zato što – “prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je zavedena.” To je razlog. Bog je stvorio Adama prvog i onda je stvorio Evu, da bude “pomoćnica” Adamu. Ovaj poredak stvorenja ima univerzalnu primjenu na čovječanstvo u porodici (Efežanima 5:22-23) i crkvi. Činjenica da je Eva bila zavedena je također data kao razlog zašto žene ne služe kao pastori ili imaju duhovni autoritet nad muškarcem. Ovo vodi ka vjerovanju da vjeruju da žene ne bi trebalo da poučavaju jer ih je mnogo lakše prevariti. Ovaj koncept je diskutabilan…ako je žene lakše prevariti, zašto im je dopušteno da uče djecu (koju je lako prevariti) i druge žene (koje je, navodno, mnogo lakše obmanuti)? To nije ono što tekst govori. Žene ne treba da poučavaju muškarce ili imaju duhovni autoritet nad njima, jer je Eva bila zavedena. Kao posljedica, Bog je dao muškarcima glavni autoritet poučavanja u crkvi.
Žene se odlikuju darovima gostoprimstva, milosrđa, poučavanja i pomaganja. Mnoge službe u crkvi zavise od žena. Njima se u crkvi ne zabranjuje da se javno mole ili prorokuju (1.Korinćanima 11:5), samo da imaju autoritet duhovnog poučavanja muškarca. Biblija nigdje ne ograničava žene od primjene darova Duha Svetog (1.Korinćanima, 12. poglavlje). Žene, isto toliko kao i muškarci, su pozvane da služe drugima, da pokazuju plod Duha (Galaćanima 5:22-23) i da objavljuju Evanđelje izgubljenima (Matej 28:18-20; Djela 1:8; 1.Petrova 3:15).
Bog je odredio da samo muškarci služe na pozicijama autoriteta duhovnog poučavanja u crkvi. To nije zato što su muškarci neophodno bolji učitelji, ili zato što su žene podređene ili manje inteligentne (što nije slučaj). To je jednostavno način na koji je Bog stvorio crkvu da funkcioniše. Muškarci treba da postave primjer duhovnog vođstva – u svojim životima i kroz svoje riječi. Žene uzimaju manje autoritativnu ulogu. One se potiču da uče druge žene (Titu 2:3.5). Biblija također ne ograničava žene od poučavanja djece. Jedina aktivnost koja im je zabranjena je poučavanje muškaraca ili duhovni autoritet nad njima. Ovo bi logično uključilo služenje žena kao pastora / propovjednika. To ne čini ženu manje važnom, ni na koji način, nego im radije daje mogućnost da se fokusiraju na službu koja je više u saglasnosti sa darovima koje im je Bog dao.
English
Da li žene mogu da služe kao pastori / propovjednici? Šta Biblija kaže o ženama u službi?
