Pitanje
Šta Biblija uči o Trojstvu?
Odgovor
Najteža stvar u vezi sa hrišćanskim konceptom Trojstva je da nema načina da se ono adekvatno objasni. Trojstvo je koncept koji je nemoguće da bilo koje ljudsko biće u potpunosti razumije, a kamo li objasni. Bog je beskrajno veći od nas; prema tome, ne treba da očekujemo da možemo u potpunosti da ga razumijemo. Biblija uči da je Otac Bog, da je Isus Bog i da je Sveti Duh Bog. Biblija takođe uči da postoji samo jedan Bog. Iako možemo da razumijemo neke činjenice o odnosu različitih lica Trojstva jednih prema drugima, na kraju je ono nerazumljivo ljudskom umu. Međutim, ovo ne znači da Trojstvo nije istinito ili da nije zasnovano na učenjima iz Biblije.
Trojstvo je jedan Bog koji postoji u tri lica. Razumijte da ovo ni na jedan način ne sugeriše da ima tri Boga. Imajte u vidu kada učite o ovom pitanju da se riječ „Trojstvo“ ne nalazi u Pismu. Ovo je termin koji se koristi da se pokuša opisati trojedini Bog – tri lica koja istovremeno postoje, koja su jednako vječna a koja su Bog. Od stvarne važnosti je da koncept predstavljen riječju „Trojstvo“ postoji u Pismu. Božija riječ kaže sljedeće o Trojstvu:
1) Postoji jedan Bog (Peta knjiga Mojsijeva 6:4; 1. Korinćanima 8:4; Galatima 3:20; 1. Timoteju 2:5).
2) Trojstvo ima tri lica (Postanje 1:1, 26; 3:22; 11:7; Isaija 6:8, 48:16, 61:1; Matej 3:16-17, 28:19; 2. Korinćanima 13:14). U Postanju 1:1, upotrebljava se jevrejska imenica u množini Elohim. U Postanju 1:26, 3:22, 11:7 i Isaiji 6:8, koristi se imenica u množini za „nas“. Riječ Elohim i zamjenica „nas“ su oblici množine, definitivno se odnose na hebrejski jezik za više od dvoje. Dok ovo nije eksplicitan argument za Trojstvo, on ipak ukazuje na aspekat pluralnosti u Bogu. Hebrejska riječ za Boga, Elohim, definitivno ukazuje na Trojstvo.
U Isaiji 48:16 i 61:1, Sin govori i upućuje na Oca i Svetog Duha. Uporedite Isaiju 61:1 i Luku 4:14-19 da vidite da to u stvari Sin govori. Matej 3:16-17 opisuje Isusovo krštenje. U ovom pasusu se vidi Bog Sveti Duh kako se spušta na Boga Sina, dok Bog otac govori kako mu je Sin ugodan. Matej 28:19 i 2. Korinćanima 13:14 su primjeri tri odvojena lica u Trojstvu.
3) Članovi Trojstva se razlikuju jedan od drugih u različitim stihovima. U Starom zavjetu, „GOSPOD“ je različit od „Gospoda“ (Prva knjiga Mojsijeva 19:24; Osija 1:4). GOSPOD ima Sina(Psalam 2:7, 12; Priče 30:2-4). Duh je drugačiji od „GOSPODA“ (Četvrta knjiga Mojsijeva 27:18) i od „Boga“ (Psalam 51:10-12). Bog Sin se odvojeno pominje u odnosu na Boga Oca (Psalam 45:6-7; Jevrejima 1:8-9). U Novom zavjetu, Isus govori Ocu o slanju Pomoćnika, Svetog Duha (Jovan 14:16-17). Ovo pokazuje da isus nije smatrao sebe Ocem ili Svetim Duhom. Razmotrite takođe sve ostale stihove u jevanđeljima gdje se Isus obraća Ocu. Da li razgovara sam sa sobom? Ne, pričao je sa drugom osobom Trojstva – Ocem.
4) Svaki član Trojstva je Bog (Jovan 6:27; Rimljanima 1:7; 1. Petrova 1:2). Sin je Bog (Jovan 1:1, 14; Rimljanima 9:5; Kološanima 2:9; Jevrejima 1:8; 1. Jovanova 5:20). Sveti Duh je Bog (Djela 5:3-4; 1. Korinćanima 3:16).
5) U Trojstvu postoji potčinjenost. Pismo ukazuje na to da se Sveti Duh pokorava Ocu i Sinu, a da se Sin pokorava Ocu. Ovo je unutrašnji odnos i ne osporava božanstvo ni jednog od lica Trojstva. Ovo je prosto nešto o našem beskonačnom Bogu što naši ograničeni umovi ne mogu da razumiju. Kada je u pitanju Sin vidi Luku 22:42, Jovana 5:36, Jovana 20:21, i 1. Jovanovu 4:14. O Svetom Duhu vidi u Jovanu 14:16, 14:26, 15:26, 16:7, i posebno Jovanu 16:13-14.
6) Pojedinačni članovi Trojstva imaju različite zadatke. Otac je konačni izvor ili pokretač univerzuma (1. Korinćanima 8:6; Otkrivenje 4:11); božanskog otkrivenja (Otkrivenje 1:1); spasenja (John 3:16-17); i Isusovih djela kao čovjeka (Jovan 5:17, 14:10). Otac pokreće sve ove stvari.
Sin je izvršilac kroz koga Otac čini sljedeća djela: stvaranje i održavanje univerzuma (1. Korinćanima 8:6; Jovan 1:3; Kološanima 1:16-17); božansko otkrivenje (Jovan 1:1, 16:12-15; Matej 11:27; Otkrivenje 1:1); i spasenje (2. Korinćanima 5:19; Matej 1:21; Jovan 4:42). Otac čini sve ove stvari kroz Sina, koji radi kao Njegov izvršilac.
Sveti Duh je sredstvo kroz koje Otac izvršuje sljedeća djela: stvaranje i održavanje univerzuma (Prva knjiga Mojsijeva 1:2; Jov 26:13; Psalam 104:30); božansko otkrivenje (Jovan 16:12-15; Efescima 3:5; 2. Petrova 1:21); spasenje (Jovan 3:6; Tit 3:5; 1. Petrova 1:2); i Isusova djela(Isaija 61:1; Djela 10:38). Tako otac radi sve ove stvari snagom Duha Svetog.
Postoje mnogi pokušaji da se napravi ilustracija Trojstva. Međutim, nijedna od popularnih ilustracija nije u potpunosti tačna. Jaje (ili jabuka) ne odgovara kao ilustracije jer su ljuska, bjelance i žumance dio jajeta, ne jaje samo po sebi, isto kao što su i kora, unutrašnjost i sjeme jabuke njeni djelovi a ne jabuka sama po sebi. Otac, Sin i Sveti Duh nijesu djelovi Boga; svako od njih je Bog. Voda kao ilustracija je malo bolja, ali takođe ne uspijeva da adekvatno opiše Trojstvo. Tečnost, para i i led su oblici vode. Otac, Sin i Sveti Duh nijesu oblici Boga, svako od njih jeste Bog. Tako, iako ove ilustracije mogu da na slikovit način prikažu Trojstvo, slika nije sasvim ispravna. Beskonačni Bog se ne može u potpunosti opisati konačnom ilustracijom.
Doktrina Trojstva je bilo pitanje koje je izazivalo podjele tokom cijele istorije hrišćanske crkve. Dok su ključni aspekti Trojstva jasno prikazani u Božijoj Riječi, neka od sporednih pitanja nijesu toliko eksplicitno jasna. Otac je Bog, Sin je Bog, Sveti Duh je Bog – ali postoji samo jedan Bog. To je biblijska doktrina o Trojstvu. Van toga, pitanja su, u nekoj mjeri, diskutabilna i nevažna. Umjesto da pokušavamo da definišemo Trojstvo sa našim ograničenim ljudskim umovima, bolje bi nam služilo da se usresredimo na činjenicu da je Bog veliki i Njegovu beskonačno uzvišenu prirodu. “O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi! Jer ko poznade um Gospodnji? Ili ko mu bi savjetnik?” (Rimljanima 11:33-34).
English
Šta Biblija uči o Trojstvu?