Pitanje
Da li Biblija odobrava ropstvo?
Odgovor
Postoji tendencija da se na ropstvo gleda kao na nešto iz prošlosti. Ali procjenjuje se da danas u svijetu postoji preko 27 miliona ljudi koji su izloženi ropstvu: prinudnom radu, seksualnim odnosima, da naslijede ropstvo, itd. Kao oni koji su otkupljeni iz ropstva grijeha, sljedbenici Isusa Hrista bi trebali biti najveći šampioni u okončanju ljudskog ropstva u današnjem svijetu. Međutim, postavlja se pitanje zašto Biblija ne govori snažno protiv ropstva? Zašto se čini da Biblija, zapravo, podržava praksu ljudskog ropstva?
Biblija ne osuđuje izričito samo praktikovanje ropstva. Ona daje uputstva o tome kako treba postupati s robovima (Peta knjiga Mojsijeva 15:12-15; Efescima 6:9; Kološanima 4:1), ali ne zabranjuje ropstvo u potpunosti. Mnogi to vide kao da Biblija odobrava sve oblike ropstva. Ono što mnogi ne shvataju jeste da je ropstvo u biblijskim vremenima bilo veoma drugačije od ropstva koje se praktikovalo u proteklih nekoliko vjekova u mnogim djelovima svijeta. Ropstvo u Bibliji nije bilo isključivo na osnovu rasne pripadnosti. Ljudi nisu bili robovi zbog svoje nacionalnosti ili boje kože. U biblijska vremena, ropstvo se više zasnivalo na ekonomskom stanju; to je bilo pitanje društvenog statusa. Ljudi su se prodavali kao robovi kada nisu mogli platiti svoje dugove ili obezbijediti svoje porodice. U doba Novog zavjeta, ponekad su doktori, advokati, pa čak i političari bili robovi nekom drugom. Neki ljudi su zapravo birali da budu robovi kako bi se za sve njihove potrebe pobrinuli njihovi gospodari.
Ropstvo u proteklih nekoliko vjekova često se zasnivalo isključivo na boji kože. U Sjedinjenim Državama, mnoge crnce su smatrali robovima zbog njihove nacionalnosti; mnogi robovlasnici su zaista vjerovali da su crnci inferiorna ljudska bića. Biblija osuđuje ropstvo na osnovu rase jer uči da je sve ljude stvorio Bog i stvoreni su na njegovu sliku (Prva knjiga Mojsijeva 1:27). U isto vrijeme, Stari zavjet je dopuštao ropstvo na osnovu ekonomskog stanja i regulisao ga. Ključna stvar je da ropstvo koje je Biblija dozvoljavala ni na koji način nije ličilo na rasno ropstvo koje je mučilo naš svijet u posljednjih nekoliko stoljeća.
Osim toga, i Stari i Novi zavjet osuđuju praksu „krađe ljudi“, što se dogodilo u Africi u 19. vijeku. Afrikance su okupili lovci na robove, prodavali bi ih trgovcima robljem, koji bi ih vodili u Novi svijet da rade na plantažama i farmama. Bog prezire ovakvu praksu. U stvari, kazna za takav zločin u Mojsijevom zakonu bila je smrt: „Ko ukrade čovjeka ili ga proda ili se nađe u njegovim rukama da se pogubi“ (Druga knjiga Mojsijeva 21:16). Slično, u Novom zavjetu, trgovci robljem su navedeni među onima koji su „bezbožni i grešni“ i spadaju u istu kategoriju kao oni koji ubijaju svoje očeve ili majke, ubice, preljubnike i izopačene, lažove i krivokletnike (1. Timoteju 1 :8–10).
Još jedna ključna stvar je da je svrha Biblije da ukaže na put do spasenja, a ne da reformiše društvo. Biblija često pristupa pitanjima iznutra prema van. Ako osoba doživi ljubav, milost i blagodat Božju primanjem Njegovog spasenja, Bog će preobraziti njegovu dušu, mijenjajući način na koji razmišlja i djeluje. Osoba koja je iskusila Božiji dar spasenja i slobode od ropstva grijehu, dok joj Bog obnavlja dušu, shvatiće da je zarobiti drugo ljudsko biće pogrešno. Ona će vidjeti, zajedno sa Pavlom, da rob može biti “brat ljubljeni” (Filimonu 1:16). Osoba koja je zaista iskusila Božiju milost će zauzvrat biti milostiva prema drugima. To bi bio biblijski recept za ukidanje ropstva.
English
Da li Biblija odobrava ropstvo?