Pitanje
Kako da oprostim onima koji griješe protiv mene?
Odgovor
Svima je u nekom trenutku učinjena nepravda, povrijeđeni su i neko je sagriješio protiv njih. Kako hrišćani treba da reaguju kada se ovakve stvari čine protiv njih? Prema Bibliji, mi treba da opraštamo drugima. Efescima 4:32 kaže: „A budite među sobom blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama.“ Slično, u Kološanima 3:13 stoji: „Podnoseći jedan drugoga, i opraštajući jedan drugome ako ko ima tužbu na koga; kao što Hristos oprosti vama tako i vi.“ Ono što je ključno u oba stiha je da trebamo oprostiti vjernicima kao što je Bog oprostio nama. Zašto opraštamo? Jer nam je oprošteno! Naše opraštanje drugima treba da odražava Božiji oproštaj prema nama.
Da bismo oprostili onima koji griješe protiv nas, prije svega moramo razumjeti Božji oproštaj. Bog ne oprašta svima automatski bez ikakvih preduslova – da je to učinio, ne bi bilo ognjenog jezera u Otkrivenju 20:14–15. Opraštanje, pravilno shvaćeno, uključuje pokajanje od strane grešnika i ljubav i milost od strane Boga. Ljubav i milost su tu, ali pokajanje često nedostaje. Dakle, biblijska zapovijest da opraštamo jedni drugima ne znači da ignorišemo grijeh. To znači da rado, milostivo, s ljubavlju opraštamo onima koji se kaju. Uvijek smo spremni da oprostimo kada nam se pruži prilika. Ne samo sedam puta, već „sedamdeset puta sedam“ puta (Matej 18:22, u engleskoj verziji prevoda kralja Džejmsa). Odbijanje da oprostimo osobi koja to traži pokazuje prezir, gorčinu i ljutnju, a nijedna od njih nije odlika pravog hrišćanina.
Oprostiti onima koji griješe protiv nas zahtijeva strpljenje i uzdržavanje. Crkva ima zapovijest “budite velikodušni prema svima” (1. Solunjanima 5:14). Trebali bismo imati sposobnost da previdimo omalovažavanja i uvrede. Isus je rekao: „ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi“ (Matej 5:39). Ne treba na svaki „šamar“ odgovoriti.
Oprostiti onima koji griješe protiv nas zahtijeva Božiju moć preobraženja u našim životima. Postoji nešto duboko u paloj ljudskoj prirodi što žudi za osvetom i podstiče na osvetu. Naravno, želimo nanijeti istu vrstu povrede onome ko nas je povrijedio – čini se da je oko za oko pošteno. U Hristu nam je, međutim, dana moć da volimo svoje neprijatelje, činimo dobro onima koji nas mrze, blagosiljamo one koji nas kunu i molimo se za one koji nas ugnjetavaju (vidi Luka 6:27–28). Isus nam daje srce koje je spremno da oprosti i koje će raditi u tom cilju.
Opraštanje onima koji griješe protiv nas je lakše kada uzmemo u obzir u kojoj mjeri Bog oprašta naše prijestupe. Mi koji smo obdareni milošću nemamo pravo da uskratimo milost drugima. Zgriješili smo Bogu beskrajno više nego što bilo koja osoba može sagriješiti protiv nas. Isusova parabola u Mateju 18:23–35 je moćna ilustracija ove istine.
Bog obećava da, kada dođemo k njemu tražeći oproštenje, on ga slobodno daje (1. Jovanova 1:9). Milost koju pružamo onima koji traže naš oproštaj trebala bi biti jednako na raspolaganju (Luka 17:3–4).
English
Kako da oprostim onima koji griješe protiv mene?