Pitanje
Imamo li dva ili tri dijela? Da li smo telo, duša i duh - ili - telo, duša-duh?
Odgovor
Prva knjiga Mojsijeva 1:26,27 ukazuje na to da je Bog stvorio čovječanstvo različitim od svih ostalih stvorenja. Sveto pismo jasno uči da je čovjek stvoren s namjerom da iskusi intimni odnos sa Bogom i zato nas je stvorio kao jedinstvo i materijalnih (fizičkih) i nematerijalnih (duhovnih) aspekata (Priče Solomunove 12:7, Matej 10:28, 1. Korinćanima 5:5, 2. Korinćanima 4:16; 7:1, Jakov 2,26). Materijalna komponenta ljudi je očigledno ona koja je opipljiva i privremena: fizičko tijelo. Nematerijalni aspekti su neopipljivi: duša, duh, intelekt, volja, savjest, um, emocije itd. Oni postoje beskrajno izvan životnog vijeka fizičkog tijela.
Sva ljudska bića posjeduju i materijalne (fizičke) i nematerijalne (duhovne) karakteristike. Svako ima svoje fizičko tijelo. Međutim, često se raspravlja o nematerijalnim i onim kvalitetima čovječanstva koji nisu fizički. Šta Pismo kaže o ovome? Prva knjiga Mojsijeva 2:7 navodi da je čovjek stvoren kao „živa duša“ (prema engleskoj verziji kralja Džejmsa KJV). Četvrta knjiga Mojsijeva 16:22 naziva Boga „Bože duhovima i svakom tijelu" ( engleska verzija ESV, srpska verzija Đura Daničić). Priče Solomunove 4:23 kažu: „Svrh svega što se čuva, čuvaj svoje srce, jer iz njega izlazi život“, što ukazuje da je srce (a ne miokard) centralno za čovekovu volju i emocije. U Djelima 23:1 Pavle govori o savjesti kao o onom dijelu uma koji nas osuđuje za dobro i zlo. Rimljanima 12:2 govori o transformativnoj moći obnovljenog uma. Ovi stihovi, kao i brojni drugi, odnose se na različite aspekte duhovnih komponenti čovječanstva. Mi smo jedinstvena kombinacija materijalnih i nematerijalnih kvaliteta.
Nekako su duša, duh, emocije, savjest, volja i um povezani i međusobno povezani. Možda se duša-duh sastoji od kombinacije svih ostalih nematerijalnih ljudskih aspekata. Imajući to u vidu, da li je čovečanstvo dihotomno ("presječeno na dva dijela") ili trihotomno ("presječeno na tri dijela"). Da li imamo dva dijela (tijelo i dušu-duh), ili imamo tri dijela (tijelo, dušu i duh)? Nemoguće je biti dogmatičan. Teolozi su se vjekovima razilazili po ovom pitanju, i nikada nije bilo odlučne ortodoksne izjave u vezi sa pravim odgovorom.
Oni koji veruju u Sveto pismo uče da je čovjek dihotomija i vide ljude kao da se sastoje od dva dijela: tijela i duha. Postoje dva generalna pogleda na ovu dihotomiju. Prvi pogled je da je čovjek ujedinjeno tijelo i duh koji zajedno čine živu dušu. Ljudska duša je duh i tijelo ujedinjeni kao jedna ličnost. Ovaj stav podržavaju Prva knjiga Mojsijeva 2:7; Četvrta knjiga Mojsijeva 9:13; Psalam 16:10; 97:10 i Jona 4:8. Ovo gledište naglašava da se hebrejska riječ nephesh u ovim stihovima odnosi na sjedinjenu (ujedinjenu) dušu, živo biće, život ili samu sebe – tj. ujedinjenu osobu (dušu) sastavljenu od tijela i duha. Zabilježeno je da, kada Biblija govori o ruahu ("dah, vjetar ili duh") koji je odvojen od tijela, osoba se dizintegriše (lomi) — mrtva je (vidi Knjiga propovjednika 12,7; Psalam 104:29; 146:4).
Drugi dihotomski pogled je da su duh i duša ista stvar sa dva različita imena. Ovo gledište naglašava činjenicu da se riječi duh i duša često koriste naizmjenično (Luka 1: 46–47; Isaija 26:9; Matej 6:25; 10:28, 1 Korinćanima 5,3, 5) i treba ih shvatiti kao sinonime koji se odnose na istu duhovnu stvarnost unutar svake osobe. Prema tome, dihotomni stav smatra da se čovjek sastoji od dva dijela. Čovek je ili tijelo i duh, koji čini dušu, ili tijelo i dušu-duh.
Oni koji vjeruju u Sveto pismo uče da je čovek trihotomija, vide čoveka koji se sastoji od tri različita djela: tjela, duše i duha. Oni se pozivaju na 1.Solunjanima 5:23 i Jevrejima 4:12, koji izgleda da prave razliku između duha i duše. Pristalica dihotomnog stava na to kaže da, ako 1. Solunjanima 5:23 uči trihotomiju, onda da li na osnovu iste hermeneutike, Marko 12:30 uči tetrahotomiju?
Da li je važno da se definitivno odlučite između dihotomije i trihotomije? Možda ne; međutim, riječ opreza je potrebna. Zbog toga što trihotomistički pogled umanjuje međusobno povezano jedinstvo ličnosti, neki su pogrešno učili da Bog mistično komunicira sa našim duhovima i zaobilazi naš intelekt. Na osnovu iste pogrešne pretpostavke, neke crkve koriste trihotomno stanovište da uče o mogućnosti da hrišćani budu opsjednuti demonima. Budući da vide dušu i duh kao dva odvojena nematerijalna aspekta unutar hrišćanina, pretpostavljaju da jedan može da bude prebivalište Duha Svetoga, a drugi može biti opsjednut demonskim silama. Ovo učenje je problematično zbog toga što ne postoje biblijske reference da oni koji su ispunjeni Duhom Svetim mogu istovremeno biti opsjednuti demonima.
Bez obzira na to da li hrišćanin koji vjeruje u dihotomiju ili trihotomiju najbolje predstavlja tačno razumijevanje Pisma, svi možemo zajedno slaviti Boga sa psalmistom: „Hvalim te što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja i duša moja zna to dobro“ (Psalam 139:14).
English
Imamo li dva ili tri dijela? Da li smo telo, duša i duh - ili - telo, duša-duh?