Pitanje
Šta je hula na Duha Svetog?
Odgovor
Koncept „hule na Duha Svetoga“ spominje se u Marku 3: 22–30 i Mateju 12: 22–32. Isus je upravo učinio čudo. Čovjek koji je bio opsjednut demonima doveden je k Isusu, a Gospod je izbacio demona izliječivši čovjeka koji je bio slijep i nijem. Očevici ovog egzorcizma počeli su se pitati je li Isus zaista Mesija kojeg su čekali. Grupa fariseja, čuvši da se govori o Mesiji, brzo je ugušila svaki tračak vjere koji se javio među gomilom ljudi: „Ovaj drugačije ne izgoni demone do pomoću Veelzevula, kneza demonskog” (Matej 12:24).
Isus je pobio ono što su govorili Fariseji nekim logičnim argumentima zbog kojih ne izgoni demone uz moć Sotone ( Matej 12:25–29). Onda govori protiv hule na Svetog Duha: „Zato vam kažem: Svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima, a hula na Duha Svetoga neće se oprostiti ljudima. I ako reče ko riječ protiv Sina Čovječijega, oprostiće mu se; a koji reče protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni u ovome vijeku ni u budućem (stihovi 31–32).
Pojam bogohuljenje može se uopšteno govoreći definisati kao „prkosno nepoštovanje“. Izraz se može primijeniti na grijehe poput proklinjanja Boga ili namjernog odbacivanja stvari koje se odnose na Boga. Bogohuljenje takođe pripisuje Bogu neko zlo ili mu uskraćuje neko dobro koje bismo mu trebali pripisati. Međutim, ovaj konkretan slučaj bogohuljenja u Mateju 12:31 naziva se "hulom na Duha Svetoga". Fariseji, koji su bili svjedoci nepobitnih dokaza da je Isus činio čuda u snazi Duha Svetoga, tvrdili su da je Gospoda opsjedao demon (Matej 12:24). Primijetimo u Marku 3:30 Isus je vrlo precizan u vezi s onim što su Fariseji činili kao bogohuljenje na Duha Svetoga: „Jer govorahu: U njemu je duh nečisti”.
Bogohuljenje protiv Duha Svetoga ima veze s optuživanjem Isusa Hrista da je opsjednut demonima, a ne Duhom. Danas se tačno ova vrsta bogohuljenja ne može ponoviti. Fariseji su bili u jedinstvenom trenutku u istoriji: imali su Zakon i Proroke, Duh Sveti im je doticao srce, Sin Božji je stajao ispred njih i svojim očima su vidjeli čuda koja je činio. Nikada prije u istoriji svijeta (i nikada od tada) ljudima nije dato toliko božanske svjetlosti; ako je neko trebao prepoznati Isusa onakvog kakav je bio, to su bili Fariseji. Ipak su izabrali prkos. Namjerno su pripisivali djelo Duha đavolu, iako su znali istinu i imali dokaze. Isus je njihovo namjerno sljepilo proglasio neoprostivim. Njihovo bogohuljenje protiv Duha Svetoga bilo je konačno odbacivanje Božije milosti. Oni su krenuli svojim putem i Bog će ih pustiti da nesmetano uplove u propast.
Isus je rekao okupljenima da ko bogohuli poput Fariseja protiv Svetog Duha „neće mu se oprostiti ni u ovome vijeku ni u budućem” (Matej 12:32). Ovo je još jedan način da njihov grijeh nikada neće biti oprošten. Ne sada, niti u vječnosti. Kako to Marko 3:29 bilježi „nego je kriv vječnome sudu“.
Momentalni rezultat toga što su Fariseji javno odbacili Hrista (i što ih je Bog odbacio) se vidi u sljedećem poglavlju. Isus im po prvi put „ kaziva mnogo u pričama” ( Matej 13:3; vidi Marko 4:2). Apostoli su bili začuđeni zbog Isusovog metoda poučavanja, i Isus im je objasnio kako koristi priče „Zato što je vama dano da znate tajne Carstva nebeskoga, a njima nije dano... jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumiju“ (Matej 13:11, 13). Isus je počeo da prikriva istinu sa pričama i metaforama kao direktan rezultat toga što su ga Jevrejske vođe osudile.
Opet, bogohuljenje na Duha Svetoga danas se ne može ponoviti, iako to neki ljudi pokušavaju. Isus Hrist nije na zemlji - On sjedi zdesna Bogu. Niko ne može lično da posvjedoči kako Isus čini čudo, a zatim tu moć pripisati Sotoni umjesto Duhu.
Danas je neoprostivi grijeh kada su ljudi u stanju nevjere koje se nastavlja. Duh trenutno osuđuje nespašeni svijet zbog grijeha, pravde i suda (Jovan 16: 8). Odupirati se tom presvedočenju i namjerno se ne kajati znači "bogohuliti" na Duha. Nema oproštaja, ni u ovom ni u budućem dobu, za osobu koja odbija podsticaje Duha da se pouzda u Isusa Hrista, a zatim umre u nevjeri. Božija ljubav je očigledna: „Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jednorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni“ (Jovan 3:16).I izbor je jasan: „Ko vjeruje u Sina, ima život vječni; a ako je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu“ (Jovan 3:36).
English
Šta je hula na Duha Svetog?