Šta se desi sa onima koji nikad nijesu čuli o Isusu?

Svi su ljudi su dužni da odgovaraju pred Bogom bez obzira da li su „čuli za njega“. Biblija nam govori da se Bog jasno otkrio u prirodi (Rimljanima 1:20) i u srcima ljudi (Knjiga propovjednikova 3:11). Problem je u tome što je ljudska rasa grešna; svi odbacujemo ovo znanje o Bogu i bunimo se protiv Njega (Rimljanima 1: 21-23). Da nije Božije milosti, bili bismo predani grešnim željama svog srca, otkrivajući koliko je život beskoristan i jadan bez Njega. To čini za one koji ga neprestano odbacuju (Rimljanima 1: 24-32).

U stvarnosti nije da neki ljudi nisu čuli za Boga. Umjesto toga, problem je što su odbacili ono što su čuli i što se u prirodi lako vidi. Peta knjiga Mojsijeva 4:29 kaže: "Ali ako I ondje potražiš Gospoda Boga svojega, naći ćeš ga, ako ga potražiš svijem srcem i svom dušom svojom." Ovaj stih uči važnom principu - svi koji istinski traže Boga će ga naći. Ako osoba zaista želi da zna Boga, Bog će se objaviti.

Problem je u tome što „nema onoga koji razumije, nema onoga koji traži Boga“ (Rimljanima 3:11). Ljudi odbacuju znanje o Bogu koje je prisutno u prirodi i u njihovim sopstvenim srcima, i umjesto toga odlučuju da slave "boga" kojega su sami stvorili. Suludo je raspravljati o poštenju Boga koji šalje nekoga u pakao koji nikada nije imao priliku čuti Hristovo jevanđelje. Ljudi su odgovorni pred Bogom za ono što im je Bog već otkrio. Biblija kaže da ljudi odbacuju to znanje, i zato ih Bog pravedno osuđuje na pakao.

Umjesto da raspravljamo o sudbini onih koji nikada nisu čuli o Bogu, mi kao hrišćani bismo trebali da damo sve od sebe da ga čuju. Pozvani smo da širimo jevanđelje svim narodima (Matej 28: 19-20; Djela 1,8). Znamo da ljudi odbacuju znanje o Bogu otkriveno u prirodi, a to nas mora motivisati da objavljujemo dobru vijest o spasenju kroz Isusa Hrista. Samo prihvatajući Božju blagodat kroz Gospoda Isusa Hrista, ljudi se mogu spasiti svojih grijeha i izbaviti od vječnosti odvojene od Boga.

Ako pretpostavimo da oni koji nikada ne čuju jevanđelje dobijaju blagodat od Boga, naići ćemo na jedan strašan problem. Ako su ljudi koji nikada ne čuju jevanđelje spašeni, logično je da treba da se pobrinemo da niko nikada ne čuje jevanđelje. Najgore što bismo onda mogli učiniti bilo bi da podijelimo jevanđelje s nekom osobom i ona ga odbije. Ako bi se to dogodilo, on ili ona bi bili osuđeni. Ljudi koji ne čuju jevanđelje moraju biti osuđeni, u suprotnom nema motivacije za evangelizaciju. Zašto rizikovati da ljudi možda odbace jevanđelje i osude sebe kad su prethodno bili spašeni jer nikada nisu čuli jevanđelje?

English

---

Vratite se na početnu stranicu na crnogorskom jeziku

Šta se desi sa onima koji nikad nijesu čuli o Isusu? Da li će Bog osuditi osobu koja nikad nije čula za Njega?