Pitanje
Šta Biblija kaže o očevima hrišćanima?
Odgovor
Najveća zapovijest u Svetom pismu je ova: „Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje" (Peta knjiga Mojsijeva 6:5). Vraćajući se na 2. stih, čitamo: „Da bi se bojao Gospoda Boga svojega držeći sve uredbe njegove, koje ti ja zapovijedam, ti i sin tvoj i unuk tvoj svega vijeka svojega, da bi ti se produljili dani tvoji.“ Nakon Pete Mojsijeve 6:5 čitamo: „I neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ“ (stihovi 6-7).
Izraelska istorija otkriva da je otac trebao da bude marljiv u poučavanju svoje djece putevima i riječima Gospodnjim za njihov duhovni razvoj i dobrobit. Otac koji je bio poslušan zapovijestima Svetog pisma je upravo to učinio. Ovo nas dovodi do Priča Solomunovih 22:6, „Uči dijete prema putu kojim ići, pa neće odstupiti od njega ni kad ostari". „Uči“ je prvo uputstvo koju otac i majka daju djetetu, odnosno njegovo rano obrazovanje. Obuka je osmišljena tako da djeci objasni način života za koji ih je Bog stvorio. Započeti rano obrazovanje djeteta na ovaj način je od velike važnosti.
Efescima 6:4 je pregled uputstava ocu, iznijetih na negativan i pozitivan način. „I vi ocevi, ne razdražujte djecu svoju, nego ih podižite u vaspitanju i nauci Gospodnjoj." Negativan dio ovog stiha ukazuje na to da otac ne treba da njeguje negativnost u svojoj djeci oštrinom, nepravdom, pristrasnošću ili nerazumnim korištenjem autoriteta. Oštro, nerazumno ponašanje prema djetetu samo će njegovati zlo u njegovom srcu. Riječ „razdražujte“ znači „iritirati, ogorčiti, utrljati na pogrešan način ili podstaći". Ono se sprovodi u pogrešnom duhu i pogrešnim metodama – strogošću, nerazumnošću, oštrinom, grubošću, okrutnim zahtjevima, nepotrebnim ograničenjima i sebičnim insistiranjem na diktatorskoj vlasti. Takva provokacija će proizvesti štetne reakcije, umrtviti dječju naklonost, umanjiti njihovu želju za svetošću i učiniti da se osjećaju da nikako ne mogu ugoditi svojim roditeljima. Mudar roditelj nastoji da poslušnost učini poželjnom i dostižnom ljubavlju i blagošću.
Pozitivan dio Efescima 6:4 izražen je u svakom pravcu – obrazujte ih, odgajajte, razvijajte njihovo ponašanje u cijelom životu prema uputstvima i nauci Gospodnjoj. To je cijeli proces edukacije i discipline. Riječ „opominjati“ nosi ideju podsjećanja djeteta na greške (konstruktivno) i dužnosti (odgovornosti).
Otac hrišćanin je zaista oruđe u Božjoj ruci. Čitav proces poučavanja i disciplinovanja mora biti ono što Bog zapovijeda i kojim upravlja, tako da se njegov autoritet dovodi u stalan i neposredan kontakt s umom, srcem i savješću djece. Ovozemaljski otac se nikada ne bi trebao predstavljati kao vrhovni autoritet za utvrđivanje istine i dužnosti. Samo onda kada se Bog učini učiteljem i vladarom pod čijom se vlasti sve radi, ciljevi obrazovanja se mogu postići u najvišoj mjeri.
Martin Luter je rekao: "Držite jabuku pored štapa da date djetetu kada bude dobro." Disciplinovanje se mora dešavati uz budnu pažnju i stalnu obuku uz mnogo molitve. Kažnjavanje, disciplinovanje i savjet Božjom riječju, davanje ukora i ohrabrenja, su srž „opomene“. Pouka dolazi od Gospoda, uči se u školi hrišćanskog iskustva i njome upravljaju roditelji – prvenstveno otac, ali i, pod njegovim vođstvom, majka. Hrišćanska disciplina je potrebna kako bi se djeci omogućilo da odrastaju s poštovanjem prema Bogu, poštovanjem roditeljskog autoriteta, poznavanjem hrišćanskih standarda i navikama samokontrole.
„Sve je pismo bogonadahnuto i korisno je za učenje, za karanje, za ispravljanje, za vaspitanje u pravednosti“ (2. Timoteju 3:16-17). Očeva prva odgovornost je da svoju djecu upozna sa Svetim pismom. Sredstva i metode koje očevi mogu koristiti da poučavaju Božiju istinu će se razlikovati. Budući da je otac vjeran uzor, ono što djeca nauče o Bogu staviće ih na dobru poziciju tokom njihovog ovozemaljskog života, bez obzira šta rade ili kuda idu.
English
Šta Biblija kaže o očevima hrišćanima?