Pitanje
Koji dan je Šabat, subota ili nedelja? Da li hrišćani moraju da poštuju Šabat?
Odgovor
Često se tvrdi da je „Bog ustanovio subotu u Edenu“ zbog veze između subote i stvaranja u Drugoj knjizi Mojsijevoj 20:11. Iako je Božji odmor sedmog dana (Prva knjiga Mojsijeva 2:3) nagovijestio budući zakon o Šabatu, ne postoji biblijski zapis o Šabatu prije nego što su sinovi Izraelovi napustili egipatsku zemlju. Nigdje u Svetom pismu nema nikakvog nagovještaja da se svetkovanje subote praktikovalo od Adama do Mojsija.
Riječ Božja sasvim jasno daje do znanja da je svetkovanje subote bilo poseban znak između Boga i Izraela: „Zato će čuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujući subotu od koljena do koljena zavjetom vječnim.To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.“(Druga knjiga Mojsijeva 31:16,17).
U Petoj knjizi Mojsijevoj 5, Mojsije ponavlja deset zapovijesti sledećoj generaciji. Ovdje, pošto je dao zapovjest da se poštuje Šabat u stihovima 12-14, Mojsije daje razlog zbog koga je Šabat bio dat Izraelskoj naciji: „I pamti da si bio rob u zemlji Misirskoj, i Gospod Bog tvoj izvede te odande rukom krjepkom i mišicom podignutom. Zato ti je Gospod Bog tvoj zapovjedio da svetkuješ dan od odmora.“(Peta knjiga Mojsijeva 5:15).
Božja namjera da Izraelu da subotu nije bila da se sećaju stvaranja, već da bi se sjetili svog egipatskog ropstva i Gospodnjeg izbavljenja. Obratite pažnju na zahtjeve za svetkovanje Šabata: Osoba koja je pod tim zakonom o suboti nije mogla napustiti svoj dom na Šabat (Druga knjiga Mojsijeva 16:29), nije mogla zapaliti vatru (Druga knjiga Mojsijeva 35:3) i nije mogla da bude uzročnik toga da neko radi (Peta knjiga Mojsijeva 5:14). Osoba koja prekrši zakon o suboti trebala je da bude ubijena (Druga knjiga Mojsijeva 31:15; Brojevi 15:32-35).
Istraživanje novozavjetnih odlomaka pokazuje nam četiri važne tačke: 1) Kad god se Hrist pojavi u svom vaskrslom obliku i spomene dan, to je uvek prvi dan u nedelji (Matej 28:1, 9, 10; Marko 16:9; Luka 24:1, 13, 15; Jovan 20:19, 26). 2) Jedini put kada se Šabat spomenut od Djela apostolskih do Otkrivenja, povod je jevrejska evangelizacija, a okruženje je obično sinagoga (Djela apostolska, poglavlja 13–18). Pavle je napisao: „Jevrejima sam bio kao Jevrejin da Jevreje pridobijem“(1. Korinćanima 9:20). Pavle nije išao u sinagogu da se druži sa svetima i da ih izgrađuje, nego da osudi i spase izgubljene. 3) Nakon što Pavle kaže: „otsad idem u neznabošce” (Djela apostolska 18:6), subota se više nikada ne spominje. I 4) umjesto da sugeriše pridržavanje Šabata, ostatak Novog zavjeta ukazuje na suprotno (uključujući jedan izuzetak od tačke 3, gore, koji se nalazi u Kološanima 2:16).
Pažljivije posmatranje tačke 4 iznad otkriće da ne postoji nikakva obaveza za novozavjetne vjernike da svetkuju subotu, a takođe će pokazati da je ideja „hrišćanske subote“ nedeljom takođe nebiblijska. Kao što je gore objašnjeno, jednom se spominje Šabat nakon što se Pavle počeo fokusirati na neznabošce: Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote; Koje je sve bilo sjen od onoga što šćaše da dođe, i tijelo je Hristovo (Kološanima 2:16"17). Jevrejska subota je ukinuta na krstu gde je Hrist " izbrisavši pismo uredbe” (Kološanima 2:14) promijenio stvari.
Ova ideja se ponavlja više od jednog puta u Novom Zavjetu: „Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki da bude uvjeren za svoju misao. Koji razlikuje dane, Gospodu razlikuje; i koji ne razlikuje dana, Gospodu ne razlikuje (Rimljanima 14:5, 6a). „A sad poznavši Boga,“ tj prije je da vas Bog poznaje „kako se vraćate opet na slabe i rđave stihije, kojima opet iznova hoćete da služite? Gledate na dane i mjesece, i vremena i godine“ (Galatima 4:9,10).
Ali neki tvrde da je Konstantinov mandat 321. godine "promijenio" Šabat sa subote na nedjelju. Kog dana se prva crkva sastala na bogosluženju? Sveto pismo nikada ne spominje nikakva okupljanja vjernika na Šabat (subotnja) radi druženja ili bogosluženja. Međutim, postoje jasni odlomci koji pominju prvi dan u sedmici. Na primjer, Djela apostolska 20:7 kažu kako „u prvi dan nedjelje, kad se sabraše učenici da lome hljeb". U 1. Korinćanima 16:2 Pavle podstiče vjernike u Korintu „svaki prvi dan nedjelje neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja koliko može“. Pošto Pavle označava ovu ponudu kao "službu" u 2. Korinćanima 9:12, ova zbirka mora da je bila povezana sa nedeljnim bogosluženjem na hrišćanskom zboru. Istorijski gledano, nedelja, a ne subota, bila je normalan dan za sastajanje hrišćana u crkvi, a njegova praksa datira još iz prvog vijeka.
Šabat je dat Izraelu, a ne crkvi. Šabat je i dalje subota, a ne nedelja, i nikada nije promijenjena. Ali Šabat je dio starozavjetnog zakona, a hrišćani su slobodni od ropstva Zakona (Galatima 4:1-26; Rimljanima 6:14). Od hrišćana se ne traži svetkovanje Šabata bilo da je subota ili nedelja. Prvi dan u nedelji, nedelja, Dan Gospodnji (Otkrivenje 1:10) slavi novo stvorenje, sa Hristom kao našom vaskrslom Glavom. Nismo dužni da slijedimo Mojsijev Šabat odmarajući se, ali smo sada slobodni da slijedimo službu vaskrslog Hrista. Apostol Pavle je rekao da svaki hrišćanin treba da odluči da li će svetkovati Šabat: „Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki da bude uvjeren za svoju misao“ (Rimljanima 14: 5). Boga treba da obožavamo svaki dan, ne samo u subotu ili nedjelju.
English
Koji dan je Šabat, subota ili nedelja? Da li hrišćani moraju da poštuju Šabat?